Govorili smo Mesiću: Pusti Jasenovac, sad je ‘92., a ne ‘45.
Otužna željezna vrata, nagrižena hrđom i zubom vremena, išarana grafitima i memorabilijama generacija koje su živjele i umirale u Posavskoj 3, prije četvrt stoljeća značila su sigurnost i spas za desetke ranjenika i civila u novljanskom ratnom vihoru. Ta vrata s bočne strane oronule katnice u prigradskoj četvrti Uklade kriju sa svih strana čvrstim betonskim zidovima zaštićeni podrum kojim su početkom 1992. odjekivale riječi Stjepana Mesi- ća, one iste što danas odjekuju javnim prostorom, zahvaljujući snimci koju je objavila TV emisija Bujica. Stambena zgrada je poluprazna, a rijetki stanari odmahuju rukom na spomen događaja iz 90-ih jer su se ovamo doselili tek proteklih godina, a o aferama ne znaju ili pak ne žele znati. Jedan od tek dvojice prijeratnih stanara je Miroslav Lovčanin, profesor i dragovoljac Domovinskog rata, svjedok vremena u trenutačno najtraženijoj stambenoj zgradi u Novskoj. – Da, ta je snimka nastala u našem podrumu, pođite za mnom, kaže, zveckajući ključevima. Dok brzim korakom silazimo u utrobu zgrade, domaćin tumači kako je prije rata ova prostorija pripadala trgovačkom društvu Sava, no s prvim vjetrovima rata ovamo se uselio civilni stožer za obranu grada. Podrum se prostire na nekoliko stotina kvadrata, nalik je kakvom labirintu s desetak prostorija, u jednoj od njih