Ekskluzivno

Trebao sam dobiti smrtnu kaznu. No da sovjetski građanin pri zdravoj pameti puca u Brežnjeva, to je bilo nemoguće! Takav me je stav spasio, proglasili su me neuračunljivim i poslali u bolnicu

ku kada je prolazila kolona. Sve je to Viktor uspio obaviti u manje od 24 sata. – Da sam na pripremu utrošio više vremena, plan bi propao. Moj opis je u Centralnu upravu KGB-a stigao doslovce jedan sat prije atentata, i to samo zato što u vojnoj jedinici nisu htjeli dizati uzbunu kada su vidjeli da sam nestao zajedno s oružjem, nego su me najprije sami tražili. Pored Kremlja tada je već bio postavljen kordon policije koji je odvojio putanju kolone od gomile naroda. Iljin je stao u taj kordon, ali, s obzirom na to da je bio u uniformi, nitko na njega nije obratio posebnu pažnju. Kada se Brežnjevljeva kolona približila Kremlju, Iljin je istrčao i pucao u automobil objema rukama (pištolje je krio u rukavima šinjela). Pucao je u drugi automobil u kojem obično sjedi generalni sekretar SSSR-a. Brežnjev je, međutim, imao sreće. Na putu je njegov automobil zamijenio mjesto s automobilom u kojem su bili kozmonauti. Iljin je ispalio 11 metaka, ubio vozača i ranio Andrijana Nikolajeva i Georgija Beregovoja (u automobilu su se nalazili i Aleksej Leonov i Valentina Terješkova, prva žena kozmonautkinja). Jedan metak pogodio je motociklista iz pratnje. Iljin je uhićen na licu mjesta. Prilikom uhićenja nije pružio otpor. Plan mu se, međutim, nije ostvario.

Nema nijednog rođaka

Brežnjev je ostao živ, a informacija o atentatu proglašena je državnom tajnom (o tom događaju izvijestio je samo inozemni tisak), a, kao što znamo, nije bilo ni suđenja na kojem je on planirao govoriti. Pitali smo Iljina kakvi su mu sadašnji politički stavovi, ali je on izbjegao odgovor. Rekao je da sada treba služiti Bogu jer je ubio potpuno nevinog čovjeka. Bivši potpukovnik KGB-a Igor Atamanjenko, koji je 1969. godine saslušao Iljina, kaže da je ubojica doživio napad histerije kada je na prvom saslušanju saznao da nije pucao u Brežnjeva, nego u kozmonaute. – Ja sada živim drugi život, kaže Iljin. – Čim Hazar ugine, darovat ću stan državi, a ja ću se preseliti u starački dom. Rodbine nema, a jedina susjeda s kojom se družio umrla je prije godinu dana. – Je li vam potrebna nekakva pomoć – upitasmo ga. – Odavno sam želio objaviti svoje stihove, ali nitko ih ne želi primiti. Možete li pomoći? Na kraju nam nije ni dao stihove. – Ipak nije dobro da to sad radimo, bolje je u ljeto, poslije Svete Trojice. Treba se pripremiti za blagdan.

Pucao sam u drugi auto u kojem se obično vozio Brežnjev. Međutim, na putu je predsjednik zamijenio mjesto s drugim automobilom