Tko nije spreman za cjenkanje bolje da i ne ide na tržnicu
Naša novinarka posjetila je marokanski Marrakech čije su ulice u siječnju pune turista. Grad je stalno pun, kao Zagreb u adventu
VPiše: RADMILA KOVAČEVIĆ ečer je nabijena mirisima, gužvom, pjesmom, žamorom i dimom koji se diže iz peći u kojima se na otvorenom priprema hrana, ali i od vatra uz koje domaći ljudi razgovaraju, pjevaju i plešu. Dio noćne kulise su i ulični prodavači, žongleri, orijentalni pripovjedači, dreseri zmija i majmuna, žene koje kanom iscrtavaju tetovaže... Opću kakofoniju povremeno razbije topot kopita. Namjernici na kultni trg u Marrakechu, Djemaa el-Fna, stižu i kićenim konjskim zapregama. Ugodni siječanj, s temperaturama koje danju prelaze i 20 stupnjeva, u četvrtom po veličini gradu Maroka nije špica turističke sezone, ali s arapskim se i tada miješaju engleski, njemački, francuski, japanski... Hrvatski i u tom kutku svijeta izaziva poznatu asocijaciju. – Luka Modrik? – provjerava svoje nogometno znanje uz palac gore ulični prodavač kad shvati da svoje drangulije nudi Hrvatima.
Loži u hamamu i kuha tajin
Četvrtak je, običan dan, a u centru milijunskog Marrakecha život jednostavno vrije. U uličicama prema suku, jednoj od najstarijih tradicionalnih tržnica u tom dijelu svijeta, ljudska rijeka ne staje. Guraju se i biciklisti, naiđe i pokoji motociklist. Svaki je kvadrat iskorišten za trgovinu. Domaće žene cjenkaju se oko odjeće, kućnih papuča, turisti oko kožnatih torba, marama, magnetića za hladnjak... U Zagrebu tako živo nije ni u vrijeme adventa. U starom dijelu Marrakecha, Medini, vrlo je živahna i prošlost. Tradiciju čuvaju uske uličice i kućice minijaturnih prozora. Europljanima pomalo kaotični suk nudi sve: od nakita i kože do keramike, ljubavnih začina, tepiha i javnih kupelji u koje se jednom tjedno, obično petkom, i danas redovito odlazi; muškarci jutrom i navečer, žene tijekom dana. Za dašak prošlog vremena zadužen je i lokalni pekar. Od zore za vrelim ognjištem, u prostoriji bez prozora, do struka u zemljanoj rupi, svakodnevno za okolne stanovnike peče tradicionalni tanki marokanski kruh. Spremno tijesto uglavnom mu donose žene i, bez puno riječi, ostavljaju na goloj zemlji. Radoznalim turistima pekar će odlomiti