Moj klub je nestajao, a spasio nas je Nogometni klub Betis
Kad sam preuzeo Sevillu, imali smo samo jednog igrača, a tržište je nudilo najviše igrača s prostora bivše SFRJ kojih imamo pet
Danas se izbor na draftu gleda kao na investiciju, a svaki od klubova hoće imati svoju investiciju što prije kod sebe da je zaštiti, kaže Tabak Bivši NBA igrač i hrvatski reprezentativac Žan Tabak danas je jedini hrvatski košarkaški trener u najjačoj ligi u Europi. “Jozo” sjedi na klupi Betisa iz Seville i to mu je treći španjolski klub koji vodi nakon Baskonije i Fuenlabrade. – Vodim momčad kluba koji ima skroman proračun i jedini cilj nam je izbjeći zonu ispadanja u čemu zasad uspijevamo. Inače, španjolska liga se podijelila po platežnim mogućnostima na gornji i donji dio, a u tom donjem dijelu svi se bore za ostanak. Tabak je u Sevillu aterirao iz Tel Aviva gdje je veći dio prošle sezone vodio izraelsku sportsku svetinju Makabi. Premda je na svojoj strani imao sportskog direktora Nikolu Vujčića, čelnici kluba nisu ga zadržali.
Bender ima veliki kapacitet
– To iskustvo jako je dobra škola, posebno što se tu radi o drukčijem načinu rada i viđenju košarke. Obično se kaže da je sport odraz sredine, a mi smo u Hrvatskoj naslijedili sportske postulate iz bivše SFRJ i oni su slični i u Španjolskoj, no u Izraelu je to potpuno drugačije – profil igrača, sustav vrijednosti... Zašto se Žan uopće u to upustio kada je u trenutku poziva bio tre- ner madridske Fuenlabrade? – Bez obzira na to koliko teška situacija u tom klubu bila, kada dobiješ takvu priliku kao što je Makabi, ona se ne odbija jer nikad ne znaš hoćeš li ju ikada više dobiti. Je li u Makabiju bilo teže raditi nego u Baskoniji kojoj je na čelu impulzivni predsjednik Querejeta? – Košarkaški gledano, posao u Makabiju bio je najteži jer se ondje uvijek traži visok domet čak i kada nemaš momčad koja može napraviti rezultat. Na problematičnu momčad složenu već u startu nadovezalo se i puno ozljeda, a očekivanja se nisu promijenila. Zašto se španjolsku ligu i dalje smatra najboljom u Europi? – To više nije najbogatija, ali je i dalje najbolje organizirana liga koja ima najbolje suđenje, uvjete za rad, klupsko osoblje... Bio sam trener u Poljskoj i Izraelu, a igrao sam u Turskoj i Italiji, no to se ne može usporediti sa Španjolskom. Ovdje je to sve ozbiljnije. Je li to glavni razlog zašto treneri najviše vole raditi u Španjolskoj? – Za neke je to prestiž, no ja želim raditi ondje gdje mi je kuća. Obitelj mi živi u Madridu, ma gdje god ja dobio posao. Bili su u Madridu i kada sam od 2009. do 2011. također radio u Sevilli, ali tada kao pomoćnik Joanu Plazi. Čak i da ne spominjemo Žorića, koji se u međuvremenu vratio u Hrvatsku, današnja Sevilla ima igrača s prostora bivše SFRJ (Nachbar, Radičević, Milošević, Stojadinovski, Malalbašić) kao niti jedna španjolska momčad. – S obzirom na to da je ovaj klub trebao nestati i da ga je spasilo to što je administrativno postao dio nogometnog kluba Betis, a to se završilo tek prije par tjedana, mi smo počeli slagati momčad kasnije od svih. Kada sam ja uzeo momčad, klub je imao samo jednog igrača pa smo ih morali dovesti 11, a tržište je tada najviše nudilo upravo igrače s prostora bivše SFRJ. S obzirom na to da je u Makabiju bio trener Draganu Benderu, pitali smo Žana što misli o njegovu odlasku u NBA čak i prije 19. rođendana. – Nije svaki igrač spreman s istim brojem godina. Nije Bender jedini igrač koji je to napravio i nije to iznenađenje jer se vidjelo da ima veliki kapacitet. S obzirom na broj skauta koji su bili na našim utakmicama, ali i na moje kontakte s njima jer sam i sam radio taj posao, bilo bi veliko iznenađenje da Dragan nije tako visoko draftiran. Tabak je u NBA ligi proveo punih šest sezona, a Atlantik je prešao s 24 godine. No, danas NBA klubovi kao da nemaju strpljenja čekati sazrijevanje igrača u Europi?
NBDL više šteti nego koristi
– Danas se izbor na draftu gleda kao na investiciju, a svaki od klubova hoće imati svoju investiciju što prije kod sebe da ju zaštiti. Ono za što sam siguran da u Americi nije dobro za mlade europske igrače jest igranje u NBDL ligi koja im više šteti nego koristi u odnosu na europsku košarku. Ne mislim da je D-liga divlja, no ondje nema imperativa rezultata i igrači koji dolaze iz te lige i oni koji dolaze iz vrhunskih europskih klubova ne mogu se usporediti. Ni ovaj trener oko najboljih košarkaša nije imao velikih dvojbi. – Bogdanović je igrač koji uspješno igra u najjačoj ligi na svijetu, a Šarić momak koji je u stalnom progresu. Simon je bio jedan od kreatora igre reprezentacije, a Tomić je i dalje jedan od najboljih europskih centara. Bilan je pak bio MVP regionalne lige.
Košarkaški gledano, u Makabiju mi je bilo najteže, ali takva ponuda se ne odbija Bogdanović igra sjajno u NBA-u, Šarić stalno napreduje, a Tomić je i dalje jedan od najboljih košarkaša Europe ŽAN TABAK o izboru za najboljeg košarkaša