Vrijeme je da se deklasificira i građa iz Domovinskog rata
S obzirom na to da je najavljeno otvaranje arhivskoga gradiva do 22. prosinca 1990., povjesničara Davora Marijana upitali smo znači li to da će biti dostupna i arhiva koju je stvorilo tadašnje Predsjedništvo SRH, kako se do Božićnog ustava zvao hrvatski državni vrh s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu. – To bi se podrazumijevalo – odgovara Marijan i napominje: – Mislim da je vrijeme da se počne deklasificirati i arhivska građa iz Domovinskog rata ili da se znanstvenicima omogući barem ograničen pristup. S obzirom na to da je Hrvatska Haaškom sudu izručila svu relevantnu dokumentaciju, ni tu više nema ni sigurnosne ni nacionalne ugroze. interese prikazuju kao državne i tako onemogućuju suočavanje s prošlošću. Zanimljivo je da ugledni članovi SDP-a pomalo posprdno podsjećaju Petrova kako je arhiva SKH već pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu (HDA). Tako je Arsen Bauk ustvrdio da je “13.255 kutija građe već 22 godine u HDA” te da je ta građa dostupna povjesničarima. Je li to uistinu tako? – To što je građa u arhivu ne znači da je dostupna – komentira Marijan, jedan od naših vodećih povjesničara koji se bavi hrvatskom poviješću 20. stoljeća. – Ja već gotovo deset godina nemam pristup ne samo građi CK SKH nego i građi republičkih tijela SRH. Moj zahtjev za korištenje građe HDA je odbio 30. travnja 2009. uz obrazloženje da mi je SDP “uskratio suglasnost” na temelju zapisnika o predaji i preuzimanju registraturne i arhivske građe sklopljenog 4. travnja 1995. između HDA i SDP-a. Potkraj prosinca 2011. ponovno su me odbili premda sam naoko imao pravo na uvid u građu iz 1980. i 1981. jer je isteklo 30 godina od njezina nastanka. To znači da je tada primijenjena opcija zabrane pristupa do isteka 50 godina od nastanka koja tretira građu od nacionalnog, sigurnosnog ili sličnog značenja. Sličnih slučajeva imali su i moji kolege. Zašto SDP, koji je pravni sljednik SKH, u pravilu ne dopušta uvid u arhivsku građu bivše Partije iako je ta građa u državnom vlasništvu? – Zato što se to očito može i što smo država u kojoj se ne poštuju zakoni – kaže Marijan i dodaje: – Možda “čistači građe” nisu sigurni u kvalitetu svog „čišćenja” pa preko veza stvaranih desetljećima i dalje žele osigurati da grijesi iz mladosti budu na sigurnom. Marijan je uvjeren da je građa SKH “čišćena” prije pohranjivanja u Državni arhiv. Izbilo je to na vidjelo, kaže, u suđenju Perkoviću i Mustaču. A je li to učinjeno u vrijeme SDP-a ili SKH, tek treba utvrditi.
Kazneno djelo
– Bit će sramotno ako se to ne istraži jer je to kazneno djelo: zatiranje sjećanja i prošlosti jednog naroda – ocjenjuje Marijan. – Primjerice, uopće se ne zna gdje je građa Republičkog komiteta SRH za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, koji je 1980-ih bio krovno tijelo vlasti. Sjedište je bilo u zgradi CK SKH čiji je predsjednik bio na čelu toga paraustavnog tijela. No, Marijan ne misli da je uništeno sve što vrijedi. SKH je nadzirao sve segmenta društva i to treba istražiti, smatra on. – Ili, da pojednostavim do kraja, treba nam odgovor je li vrh SKH (i SKJ) bio avangarda radničkog pokreta ili ljudski šljam.
Treba nam odgovor je li vrh SKH (i SKJ) bio avangarda radničkog pokreta ili ljudski šljam