U Rimu potpisan “pakt o talijanskom islamu”
Napokon imaju dokument koji omogućuje akcije sučeljavanja s fenomenom vjerskog radikalizma
Mjesta molitve muslimana moraju biti pristupačna i drugim vjerama, a propovijedi moraju biti na talijanskom jeziku ili uz prevoditelja
O muslimanima se u dokumentu govori kao o barbarima – dobri su oni koji ga potpišu, a loši su oni koji ga ne potpišu YAHYA PALLAVICINI imam džamije pokraj Milana
Možemo biti raznih vjera, ali svi smo Talijani, kazao je talijanski ministar unutarnjih poslova Marco Minniti nakon potpisivanja nacionalnog pakta za talijanski islam s 11 islamskih udruga u Italiji koje predstavljaju 70% od 1,6 milijuna muslimana koliko ih živi na Apeninskom poluotoku. Ne određuje država pravila jednoj religiji, ali država može s njima dogovoriti prava i obveze, kao što je učinjeno tim ugovorom koji je budućnost u dijalogu s muslimanima.
Znat će se i tko ih financira
Sporazum je sročen zahvaljujući Savjetu za islam osnovanom pri Ministarstvu unutarnjih poslova u kojem su predstavnici islamskih zajednica i stručnjaci islamske vjere. Italija već godinama pokušava potpisati sporazum s islamskom zajednicom, kao što je potpisala s drugim vjerskim skupinama, o suradnji i na osnovi kojeg bi i islamske zajednice mogle dobivati osam promila plaćenog poreza muslimanskih poreznika. No, najvažnije je što taj dokument omogućuje akcije sučeljavanja s fenomenom vjerskog radikalizma i promiče obrazovanje imama i vjerskih vođa koji mogu postati dobri posrednici u primjeni građanskih načela suživota. Predviđena je veća transparentnost muslimanskih zajednica koje su suglasne i s objavom imena imama, a koji trebaju držati svoje propovijedi na talijan- skom jeziku ili uz prevoditelja na talijanski. Važno je i što će morati objavljivati podatke o tome tko financira njihovo djelovanje i gradnju džamija. Mjesta molitve islamskih vjernika moraju biti pristupačna i posjetiteljima drugih vjera, kao što u crkve mogu ući sve osobe. Islamska mjesta molitve moraju se pridržavati standarda izgleda, sigurnosti i zakona o graditeljstvu. Taj pakt je, zapravo, uvod u budući važniji sporazum i sadrži 10 točaka kojih se treba pridržavati islamska zajednica, te isto tolikog broja kojih se treba pridržavati Ministarstvo unutarnjih poslova. Na cijeli talijanski teritorij proširit će se iskustvo tzv. međureligijskih stolova kako bi talijanski islam imao izravne kontakte s lokalnim institucijama. Promicat će se susreti s mladim muslimanima, prije svega s onima druge generacije, dakle rođenima u Italiji i zatražit će se od talijanskih općina, preko Saveza talijanskih općina (ANCI), da se suoče s problemom sjedišta i prostora za džamije, oko čega je u prošlosti bilo nemalih problema. Nisu sve općine htjele imati na svome teritoriju džamiju, premda je talijanskim ustavom zajamčeno da svaka vjerska zajednica ima svoje mjesto za molitvu.
Nisu svi zadovoljni
Islamski fundamentalizam može se suzbiti jedino zajedno s muslimanima, ne bez njih ili protiv njih. Potpisivanje tog sporazuma je važna etapa u odnosu države i islamskih zajednica. Jedan od budućih koraka trebalo bi biti stvaranje tijela koje bi imalo i pravno priznanje. Trenutačno, od svih 11 potpisnika pakta talijanska država priznaje jedino Islamski kulturni centar velike džamije u Rimu. Sada je na talijanskom islamu da spozna kako doći do suglasja s državom, odnosno hoće li svaka zajednica posebno sklapati ugovore ili će se stvoriti savez islamskih zajednica. Taj dokument trebao bi pomoći i u suzbijanju starih sučeljavanja među islamskim zajednicama. Glavni tajnik Islamskog kulturnog centra, Abdellah Redouane, kaže da će nastaviti pridonositi rastu talijanskog islama. Dakle, ovaj je sporazum samo prvi korak u zbližavanju svih islamskih struja na talijanskom tlu, ali i prvi korak prema ugovorima s državom. Potpredsjednik islamske vjerske zajednice (Coreis) i imam džamije Al Wahid pokraj Milana, Yahya Pallavicini, kritizira dokument jer se o muslimanima govori kao o barbarima, odnosno dobri su oni koji ga potpišu i bit će obrazovani, a loši su oni koji ga ne potpišu.