Vatikan traži da se hitno riješi položaj katolika Hrvata u BiH
DIPLOMATSKA OFENZIVA
Pred BiH je reforma izbornog zakona, što je iznimno važan potez za položaj Hrvata u BiH, ali i za cijelu zemlju, rekao je Davor Ivo Stier
Zoran Krešić Sveta Stolica mobilizirala je svoju diplomaciju kako bi potaknula rješavanje političkih i ekonomskih problema Hrvata katolika u BiH kojima, stiješnjenima između teško zavađenih politika separatizma Banje Luke i unitarizma Sarajeva, prijeti nestanak. Nasuprot tim nacionalnim strategijama koje zemlju gotovo guraju u novi konflikt s teško predvidivim posljedicama, Vatikan zagovara plan stabilizacije zemlje i mogućeg suživota. Tri su fronte na kojima djeluje Sveta Stolica. Prije svega, potiče zemlje Europske unije da se u BiH pokrenu odgovarajuće institucionalne reforme, osobito oko izmjene izbornog zakona, kako bi Hrvati mogli birati svoje političke predstavnike u vlasti, što sada nije slučaj. Nedavno je i aktualni saborski zastupnik Božo Ljubić dobio presudu u svoju korist pred Ustavnim sudom BiH na apelaciju koju je podnio kao predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH zbog po Hrvate diskriminirajućih odredbi izbora izaslanika u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda koji ima ključnu ulogu pri uspostavi vlasti u toj zemlji. Iako stalno obećavaju da će izmijeniti prijeporne odredbe, bošnjačke stranke odbijaju dogovor da Hrvati autonomno biraju svoje predstavnike.
Identičan stav o BiH
Ministar vanjskih poslova Hrvatske Davor Ivo Stier ističe da je pozicija Svete Stolice i Hrvatske oko BiH gotovo identična. – Zajednički je interes da BiH bude stabilna država gdje će Hrvati, Srbi i Bošnjaci biti doista ravnopravni. Mi kao prvi susjed najsnažnije smo zainteresirani za to. Pred BiH je reforma izbornog zakona. To je ključni reformski potez koji je iznimno važan za položaj Hrvata u BiH, ali i za cijelu zemlju – rekao je ministar Stier za Večernjak govoreći o susretima s ključnim ljudima Svete Stolice. Objasnio je da bez reforme izbornog zakonodavstva BiH “teško može postići napredak jer je to jedan od uvjeta na putu prema članstvu u EU”. Sveta Stolica uz političke reforme u zemlji zagovara i što skoriji ulazak BiH u EU te potiče službeni Zagreb da lobira kod najvažnijih zemalja radi ubrzavanja toga puta. Unatoč deklarativnim tvrdnjama triju politika, jedini istinski zainteresirani za euroatlantsku budućnost BiH jesu Hrvati, ponajprije stoga jer su sunarodnjaci iz Hrvatske već tamo. No, komplicirana državna struktura i neriješena pitanja iz vremena zamrznutog konflikta u Daytonu stalno zakivaju BiH na dno europskih integracija jugoistoka Europe. Treći stup potpore koji ističe vatikanska diplomacija jesu ekonomski potezi, prije svega iz Hrvatske, koji bi pridonijeli političkoj stabilnosti stvaranjem novih radnih mjesta i poboljšanjem uvjeta za život. No, to sada nije slučaj i mlade obitelji odlaze iz zemlje, što uz učinke pogubnoga rata i nestanka 30% naroda dovodi Hrvate gotovo u poziciju manjine.
Nema osmišljene potpore
Dosadašnja hrvatska ulaganja u BiH nisu slijedila dokazani i isprobani židovski model koji ima jednako ekonomsku, ali prije svega nacionalnu strategijsku odrednicu da investicije završavaju tamo gdje je njihov narod u većini. Najveći broj predstavništava i poduzeća koje su hrvatske kompanije otvorile u BiH tamo su gdje je najmanje Hrvata i gdje je njihov utjecaj slabašan. Razne su mogućnosti potpore izvoznim investicijama, no službeni Zagreb ih dosad osmišljeno nije koristio, a niti su BiH Hrvati tu imali jasno izrađenu strategiju. A snažniji utjecaj Hrvata u BiH je od strateške važnosti i za Hrvatsku. Od gospodarske do sigurnosne. To možda najbolje pokazuje izvoz hrvatske robe u BiH s obzirom na ucjene oko primjene trgovinskog režima s EU. U posljednje tri i pol godine udjel hrvatskoga izvoza smanjio se 20% u BiH u odnosu na srbijansku robu, koja dominira policama u BiH jer je resorni ministar Srbin, a porastao je i uvoz robe iz Turske. Vlasti BiH, bošnjačke i srpske, čak su svjesno žrtvovale dvije godine europske budućnosti BiH i prkosile neprilagodbom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.