Moja istina o arbitraži
Samo nas trojica arbitara znamo kako je tko glasovao u arbitraži o Ini
Jakša Barbić: Nitko osim nas arbitara ne može znati jesam li u slučaju Ina – MOL glasovao protiv Hrvatske
U međunarodnim arbitražama odluka nacionalnog suda smatra se činjenicom koja se u toj arbitraži može pobijati
Akademik Jakša Barbić, arbitar iz predmeta RH protiv MOL-a, izložen je granatiranju otkad se doznalo da smo izgubili spor. Jutarnji list jučer je objavio devet Vladinih točaka za rušenje te odluke, uglavnom zbog njegova sukoba interesa. Akademik se ogradio kako nije dobro što se o svemu tomu raspravlja u javnosti. Upozorio nas je da ne može govoriti ništa o predmetima u kojima je bio arbitar, ali mora odgovoriti na prigovore u vezi Vladine tužbe koju nije vidio, a je li točno što se piše, ne zna.
Što je arbitraža?
Svašta se piše iz čega se vidi da se ne razumije što znači kad se ugovori arbitraža u trgovačkim ugovorima. Arbitraža je zamjena za sud koju stranke ugovaraju dođe li među njima do spora. Svaka arbitražna stranka imenuje jednog arbitra, a oni predsjednika, osim ako nije ugovoreno da će ga imenovati same stranke. Ta tri arbitra su suci, a ne povjerenik, zastupnik ili predstavnik stranke koja ih je predložila, kako se piše po medijima. Svaki arbitar potpisuje izjavu da će biti nepristran i nezavisan od stranaka. Što bi značilo da, kad bi uvijek sudili u interesu stranke koja ih je predložila za arbitra, samo da bi onda sudio onaj treći, to ne bi imalo smisla. Dakle, svaki arbitar mora suditi kako stvari stoje u predmetu. I što je najvažnije. Nitko ne zna kako su arbitri odlučivali osim njih tri. Nema zapisnika o glasovanju. Arbitar potpisuje odluku bez obzira na to kako je glasovao! Kako sam glasovao, neću reći.
Ispada da ste samo vi mogli novinarima reći da ste glasovali protiv RH?
Samo ja ili netko od preostale dvojice arbitara, koji to nisu učinili. I još je nešto jako važno. Arbitri sude samo za ono za što su stranke rekle da je u njihovoj nadležnosti. To nije sud, već možete rješavati samo ono pitanje koje je postavljeno ugovorom o arbitraži i što je u okviru toga traženo. O ničem se drugom ne smije arbitrirati. A to se u javnosti
često miješa pa se ide izvan okvira onoga za što je arbitraža nadležna. Važno je reći i da arbitraža djeluje samo na temelju onoga što joj podnesu stranke. Kad bih ja znao nešto sa strane, ne bih to smio koristiti. Osim ako je to nešto notorno, što svi znaju. Prema tome ishod arbitraže ovisi o tome koliko je tko bio uvjerljiv u argumentima, kakve je dokaze predložio (svjedoke, vještake...), kako je tko zastupao svoja stajališta. Znači, ako vam je predočena neka odluka nacionalnog suda, arbitražni sud to uzima u obzir, a ako nije, bez obzira na to što neki arbitar zna za nju, to se razmatra samo ako se neka stranka na to pozove? Tako je, s tim da se u međunarodnim trgovačkim arbitražama odluka nacionalnog suda smatra činjenicom, a svaka se činjenica u toj arbitraži može pobijati. Znači da odluka nacionalnog suda nije nešto što obvezuje arbitražu. Recimo, imamo presudu o tomu da je krivotvoren potpis? Ako nijedna stranka nema prigovora, arbitri smatraju tu činjenicu utvrđenom. Ali ako netko tomu prigovara, arbitraža se upušta u utvrđivanje te činjenice pozivanjem svjedoka, vještaka... Na napade se morate braniti zavezanih ruku? U neugodnoj sam situaciji jer ne smijem ništa reći što je bilo u arbitražnim predmetima. Nije dobar ni taj cirkus u medijima vezan za tužbu kojom se traži poništenje arbitražne odluke podnesene švicarskom Saveznom sudu. Kad se ovakva hajka vodi protiv jednog arbitra, to je protiv afirmacije institucije arbitraže. Neće biti dobro kad to dozna, a vjerojatno već jest, Stalni arbitražni sud u Haagu, koji je baza za UNCITRAL-ove arbitraže. Slika o Hrvatskoj neće biti dobra jer to nije okruženje u kojem se poštuje vladavina prava. Sporna pitanja treba rješavati pred institucijama, a ne u medijima. Osim toga, i mi imamo Stalno arbitražno sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koje želimo propagirati kao važan centar za međunarodne sporove u ovom dijelu Europe. Kako ćete pokazati taj ugled ako arbitra tako napadaju i puštaju se detalji iz tužbe koji provociraju te priče. Tko ih pušta, ne znam, jer ja nemam tu tužbu. Jedino Vlada to može puštati? Neću ulaziti u to. Ali, kad je nešto sub judice, onda se o tome tako ne raspravlja. Arbitražne su odluke konačne, ali moguć je propust? Jesu, konačne su, ali ako se napravi velika pogreška, recimo da je arbitraža pogrešno sastavljena, ili ako bi sudila o nečemu što prelazi okvire njezine nadležnosti, ili ako je povrijeđen javni poredak, ne svaki propis, to je vrlo uzak krug pravnih normi, sud zemlje u kojoj je sjedište arbitraže može poništiti arbitražnu odluku. Znate li za slučaj da je švicarski Savezni sud poništio UNCITRAL-ovu arbitražnu odluku? Znam za jedan slučaj, ali ne znam je li to bila UNCITRAL-ova arbitraža, jer su nam u jednoj arbitraži to spomenuli. Bila je riječ o primjeni nekih sudskih odluka u vezi nečega o čemu stranke uopće nisu raspravljale niti su ih predlagale. S tim da je i ta odluka kasnije postala vrlo dvojbena jer je kasnije u jednom velikom slučaju nismo primijenili i ništa se nije dogodilo. Morali ste paziti na sukob interesa? Arbitar je dužan pri prihvaćanju imenovanja iznijeti sve okolnosti koje mogu pobuditi sumnju u njegovu nepristranost i samostalnost pri odlučivanju pa i ako se to pojavi u tijeku postupka, jer je to zahtjev članka 9. Pravilnika UNCITRAL-ove arbitraže. Ta sumnja postoji kad bi se za te okolnosti po shvaćanju razumne osobe moglo očekivati da bi kod stranke stvorile sumnju u pristranost ili neovisnost arbitra. S tim u vezi postoje smjernice ili vodič koji je izradilo tijelo Međunarodnog udruženja odvjet- ničkih komora, a to su IBA pravila o sukobima interesa u međunarodnoj arbitraži gdje su popisani standardi prihvaćeni u svjetskoj arbitražnoj praksi. Dakle, to ne isključuje članak 9. pravila, i to ne treba posebno ugovarati, već se ti standardi primjenjuju kod pitanja postoji li ili ne sukob interesa koji rađa potrebu da se o tome izvijesti. A jedan standard kaže, ako bi jedna stranka u postupku u posljednje tri godine nekog arbitra imenovala dva ili više puta, sama ta činjenica zahtijeva da se to javi strankama i arbitražnom sudu. Ali, to ovdje nije slučaj. Drugo je ako izvan tog slučaja postoje okolnosti o kojima je bilo riječi. Riječ je o arbitraži u slučaju gdje je druga strana bio OTF? U tom sam slučaju imenovan na prijedlog Ine, ali čak i ako uzmemo da MOL ima vlast nad Inom, to je jedno imenovanje pa po toj osnovi ne bi bilo potrebe da to prijavljujem. Predbacuje mi se da sam bio arbitar u sporu između Ine i mađarske tvrtke OTF (sada OT) iz njihova međusobnog ugovora. To je točno, bio sam arbitar. Sad je pitanje jesam li to trebao reći strankama. Da, ako bi to pobudilo sumnju u moju nepristranost. Ta druga stranka nije MOL, već stranka koja je nekada bila u grupaciji koja je bila MOL-ova, ali je prije dosta godina privatizirana i davno je to prestala biti. Kupili su je bivši zaposlenici MOL-a, njih desetak, među njima i Viktor Orban, kao većinski vlasnici. Nakon toga, već u vrijeme prije arbitraže u kojoj sam to navodno trebao prijaviti, većinski vlasnik postao je mađarski poslovni čovjek pa prema razumno dostupnim podacima to nije MOL. I sad pitam, trebam li to prijaviti? Mislim da ne jer ta okolnost objektivno ne može utjecati na mene. Tamo sam bio nepristran i neovisan arbitar. Jedan od Vladinih prigovora kaže da ste nedavnim odgovorom predstavniku Hrvatske dali značaj sustavu operativnih direktora, za koji ste 2009. javno rekli da je nezakonit, dok se u arbitražnoj odluci kaže da je sve zakonito. Od početka arbitraže nitko od predstavnika Hrvatske, nijedna stranka ni zastupnici, sa mnom nisu razgovarali. Jedino je zastupnik tužitelja tražio od mene prošlog mjeseca neke podatke koje sam mu dao. A mišljenje nisam promijenio. Ne znam jesu li me novinari pravilno citirali, ali treba razlikovati “organe” od “tijela”. Organi dioničkog društva su glavna skupština, nadzorni odbor i uprava. Sve drugo su druga tijela pa i izvršni direktori. A u toj izjavi, novinarima ili na stručnom skupu, i ne na temelju akata Ine jer ih nisam vidio, rekao sam da izvršni direktori općenito ne mogu biti organ dioničkog društva. Kad bi razumjeli razliku između organa i tijela, vidjeli bi da Barbić nije promijenio mišljenje. Ima li prepreka objavi arbitražne odluke? Odluka je tajna, a može se objaviti samo ako obje strane pristanu da će se objaviti.
Mišljenja sam da nije bilo okolnosti zbog koje sam trebao upozoriti na moj sukob interesa Kad se ovakva hajka vodi protiv jednog arbitra, to je protiv afirmacije arbitraže