Večernji list - Hrvatska

Zatražio sam pomoć nakon što sam baki ukrao novac

Nakon ultimatuma ili liječenje ili na ulicu, tražio sam pomoć

- Ivana.rimac@vecernji.net Ivana Rimac Lesički ZAGREB

Oni su djeca na liječenju od ovisnosti o kocki. Jedan od njih tek je navršio 18 godina, a drugi je 20-godišnjak. Svojim primjerom žele upozoriti roditelje

“Krao sam doma, a kad sam jednom uzeo baki cijelu mirovinu, što inače nikad ne bih napravio, rekao sam mami da imam problem”

Dok razgovaraj­u s kolegom fotoreport­erom kako sjesti da budu okrenuti leđima kako ih se ne bi moglo prepoznati, teško je povjerovat­i da ova dva mladića svaki svoj dan provode u bolnici. Oni su djeca na liječenju od ovisnosti o kocki. Jedan od njih tek je navršio 18 godina, a drugi je 20-godišnjak. Više su puta istaknuli da svojim primjerom ponajprije žele upozoriti roditelje. Izoliranje i popuštanje u školi uglavnom se pripisuje pubertetu i hormonima, a iza vrata sobe njihov srednjoško­lac prikovan je za ekran i online se kladi, zaglibio je u dugove i ono još najgore – baš ništa ga drugo ne zanima, nema više osjećaja ni za što drugo osim kocke.

“Čekao sam jedan par”

– Molim vas upozorite roditelje da im dijete može iz kreveta, WCa, izgubiti bogatstvo. Evo dajem im svoj primjer jer znam da se na neki način kocka svako treće dijete. Moja obitelj nije to znala prepoznati i na početku mi nisu znali pristupiti pa, kad sam priznao da imam problem, čak su mi davali novac da vratim dugove – apelira 18-godišnjak na liječenju od ovisnosti o kocki u Psihijatri­jskoj bolnici sv. Ivana koji je kockati počeo u 12. godini. Krenuo je od kladioničk­og listića za pet kuna, kartao je belu za novac pa krenuo u kasino, na rulet... – U godinu-dvije iskockao sam oko 200.000 kuna. Krao sam doma, a kad sam jednom uzeo baki cijelu mirovinu, što inače nikad ne bih napravio, rekao sam mami da imam problem. Došao sam doma i rekao: “Ja više ne mogu ovako, molim vas pomozite mi” – otvoreno kaže ovaj mladić kojemu je djetinjstv­o prošlo u zlu koje zapravo i društvo tolerira. Premda je ovisan godinama, dok nije postao punoljetni­m zapravo nije imao gdje ni potražiti pomoć. Danas je u apstinenci­ji mjesec i pol dana, namjerava maturirati iako još nema volju za učenje. – Prvi dan kad sam došao ovamo, sasvim nepoznati ljudi su mi govorili da bi se mijenjali sa mnom i za glavu i za godine te da ustrajem i riješim se toga – kaže, a 20-godišnji ovisnik koji sjedi preko puta kima glavom s odobravanj­em. – Put kockara je manje više isti, sam si u tome i važan ti je samo prokleti novac radi igre. Mene je najviše uzeo kasino. I ne shvaćaš da si ušao, a već si se navukao. Na filmovima sam gledao kako netko može biti ovisan o tome, a eto me sad. Samo ti je na pameti kako ćeš kockati da bi imao za kockanje idući dan – kaže Mislav, koji se u početku protivio liječenju. Baš poput njega, s pet kuna u kladionici svoj je ovisnički put kao 15-godišnjak počeo pet godina stariji mladić, kojeg ćemo u ovoj priči nazvati Igor. – Svaki sam se dan kladio, a kad sam navršio 18, otvorio sam na internetu račun pa sam to činio više puta dnevno, live klađenje... To više nije imalo veze s novcem, nego s osjećajem; da mi novac nešto znači, vjerojatno se ne bih ni išao kladiti jer novac je postao samo sredstvo za igru – kazuje 20-godišnjak koji je na liječenje došao nakon roditeljsk­og ultimatuma – ili liječenje ili na ulicu. Kaže da u školi, iako je znao riješiti zadatke testa, ne bi to učinio jer bi “čekao jedan par”. Ili, kad bi ga učiteljica prozvala ispred ploče, a on bi iz džepa izvadio mobitel te pred njom i cijelim razredom čekao da vidi live rezultat.

Suradnja obitelji i ovisnika

Učiteljica bi ga prozvala da gleda šalabahter na mobitelu... Daleko je to bilo od šalabahter­a, zbog ovisnosti nije prezao ni u takvim situacijam­a. Dok razgovaraj­u, svaku njihovu riječ slušaju dr. Davor Bodor, voditelj dnevne bolnice za ovisnost o kocki, i prof. socijalna pedagoginj­a Ana Rakić. Liječnik, psihijatar Bodor iznosi brojke: 15 kasina, 234 automat-kluba, 6100 aparata. Kladionice? Tko će ih izbrojiti... U svakom slučaju, previše. I previše dostupne i liberalno tretirane u našem društvu. – Naš narod ovisnost uvijek povezuje s heroinom, alkoholom, a i ovo je ovisnost – govori dr. Bodor te način liječenja u dnevnoj bol- nici Bolnice sv. Ivana opisuje kao strukturir­ani program kojemu je okosnica grupna psihoterap­ija. – U prvom redu cilj je razviti im uvid, oni moraju znati da su bolesni, da su ovisnici. U se obitelji pak priznaju i popišu svi dugovi i dogovori se plan sanacije u kojem oni moraju imati aktivnu ulogu. Uvijek moramo imati obiteljski postupak – objašnjava dr. Bodor. Kako “hendlati” emocije koje im naviru, kako primiti kritiku, nositi se s impulzivno­šću i ljutnjom, tomu ove mlade ljude i ostale ovisnike o kocki na liječenju uči prof. Rakić, koja ih uz razne metode ohrabruje i uči vještinama što će činiti kada izađu iz bolnice.

Svaki sam se dan kladio, ali kad sam navršio 18, otvorio sam račun na internetu...

 ??  ??
 ??  ?? Tim za uspjeh Dr. Davor Bodor i prof. socijalna pedagoginj­a Ana Rakić pomažu mladićima da se izliječe od ovisnosti o kocki
Tim za uspjeh Dr. Davor Bodor i prof. socijalna pedagoginj­a Ana Rakić pomažu mladićima da se izliječe od ovisnosti o kocki

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia