Nisu školske uniforme stupići uz cestu ili javni zahodi
Petnaestak godina, u više sam navrata pisala, u dnevnoj i tjednoj štampi, o potrebi uvođenja školskih odora u osnovne škole. Postoji više razloga za to: smanjenje socijalne nejednakosti, školski kodeks odijevanja, zajedništvo, pripadnost određenoj školi. To nije bilo dobro primljeno i prihvaćeno. Kritike su išle od blagih poput nemogućnosti izražavanja osobnosti svakog učenika do nekakve moje jugonostalgije, kad smo svi morali nositi kute u školama, u tvornicama, institutima, i ostalim radnim mjestima, koje su nas tobože, činile jednakima. Mislila sam na školske uniforme kakve imaju u privatnim školama, odijelo s grbom škole, s usklađenom obućom. To je poprilično skupo i zahtijeva višestruki stručni pristup, od same ideje do izrade. U današnje moderno vrijeme, traperice, majice i tenisice, mogu zamijeniti klasičnu školsku odoru, pri čemu bi najbolje bilo da taj komplet osmisle sami učenici, naročito majicu kojom bi predstavljali školu. Ta tri odjevna predmeta ionako trebaju svakom učeniku i roditelji s tim računaju. Majice za sve učenike čak ne moraju ni biti u istoj boji, ali trebale bi imati jednaki amblem i poruku koja simbolizira određenu školu. Taj “školski komplet” ne smije djeci biti nametnut kao obveza. Može im biti ponuđen, uz određeni povijesni osvrt, mnoge prednosti, dječju kreativnost, umjetničko izražavanje, izvrsnost, posebnost i unikatnost u odnosu na druge škole. Uz raspisani natječaj za školsku odoru i komisiju koja odabere najbolja rješenja traži se najbolji “izvođač radova”. Ja bih, da sam ravnateljica škole, taj posao krojenja i šivanja ponudila ženama iz Kamenskog. Ne sviđa mi se ovo što sada radi gradonačelnik Zagreba. Zbog mnogo toga sličnog prije napravljenog, upravo pred lokalne izbore, ne vjerujem u spontanost ovog projekta, sasvim čiste i dobre namjere. Nije tu potrebna nikakva pomoć grada. Svaka škola, njezin ravnatelj, školski odbor i kvartovska zajednica taj projekt može iznijeti sama, ako postoji odluka i dobra volja da u svoju školu uvedu školsku uniformu. Postoji niz mogućnosti i aktivnosti u samoj školi i kvartu kako doći do potrebne svote novca i time izbjeći da se na tome netko bogati ili profitira. Nisu školske uniforme stupići uz cestu, parkirališta, nadstrešnice ili javni zahodi. To je osobna stvar svakog učenika i njihove škole, s tim da grb Zagreba nije upitan ni na jednoj školskoj odori.