Svaka sličnost moje poljske ‘Kletve’ s Hrvatskom nije slučajna
I mi danas živimo u izrazito klerofašiziranom društvu, ocjenjuje redatelj
“Kletva” je već dobila pozive za gostovanja u Berlinu i Wroclawu, ali još nema naznaka da bi mogla zaigrati i u hrvatskim kazalištima milena.zajovic@vecernji.net Redatelj i bivši intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca Oliver Frljić ponovno je u centru medijske pažnje, ovaj put zbog prosvjeda konzervativnih katoličkih grupa u Varšavi, gdje se prošlog vikenda održala premijera njegove nove predstave “Kletva” prema predlošku Stanislawa Wyspianskog. U predstavi koja govori o složenim odnosima Poljaka s Katoličkom crkvom njihov papa Ivan Pavao II. stavljen je u kontekst u kojem se spominje pedofilija, što je bilo dovoljno da se pokrene lavina reakcija zbog kojih je u srijedu poljsko državno odvjetništvo u srijedu pokrenulo istragu zbog blasfemije, a najavljena je i odvojena istraga o navodnom poticanju na nasilje protiv predsjednika vladajuće stranke Pravo i pravda Jaroslawa Kaczynskog.
Čuli smo kako je na predstavu reagirala šira javnost, no još ne znamo kakve su bile reakcije ljudi koji su je u Teatru Powszechny zaista i vidjeli?
Reakcije i publike i kritike su bile sjajne, u što se lako može uvjeriti i onaj dio zagrebačke kazališne čaršije koji se profesionalno bavi prevođenjem kritika mojih predstava u inozemstvu. Glumci su bili prekidani ovacijama, publika ih je vratila sedam puta na naklon. “Kletva” je već dobila pozive za gostovanja. Jedan od njih došlo je iz berlinskog teatra Maksim Gorki, a drugi od festivala Dialog iz Wroclawa.
Koje ste teme otvorili “Kletvom”? Zašto smatrate da je o njima važno govoriti?
“Kletva” otvara mnoga pitanje, a dva najvažnija su pitanje umjetničkih sloboda u kazalištu te sprega Crkve i države u jednom izrazito klerofašiziranom društvu. Svaka sličnost s Hrvatskom nije slučajna. Ova predstava je i odgovor na sve ono što se u Poljskoj događalo s predstavom “Naše nasilje i vaše nasilje”. Naime, vezano za tu predstavu pokrenuta je istraga i većina kazališnih kritičara koja ju je imala priliku vidjeti je pozivana na obavijesne razgovore u policiju. Kad se policija počne baviti umjetnošću, to je prvi znak da nešto dobrano ne valja. Poljska ima bogatu povijest cenzure u umjetnosti od 1989. naovamo. Poljska u mom srcu.
Kako komentirate prosvjed ispred teatra u kojem se predstava održala?
Moram priznati da sam razočaran jer se skupilo niti stotinu prosvjednika. Ali ono što me doista raduje i pozitivno iznenađuje jest pismo podrške koje je uputila varšavska kazališna zajednica i koje je do sada potpisalo više od 260 osoba. Takvu podršku u Hrvatskoj nikada nisam dobio, pa ni prije dvije godine kada je razularena masa ispred HNK Ivana pl. Zajca urlala da će mi se napiti krvi i pokušavala provaliti u kazalište. Tada nikome nije pucao film.
Poljsko državno odvjetništvo najavilo je dvije istrage vezane za predstavu “Kletva” Osim za blasfemiju, Frljića optužuju za poticanje na nasilje protiv J. Kaczynskog Kazališni kritičari koji su gledali Frljićevu prošlu predstavu morali su na obavijesne razgovore
Jesu li ovi događaji u izravni nastavak problema koji su u Poljskoj započeli predstavom “Naše nasilje i vaše nasilje”, kada vas je gradska vijećnica Bydgoszczya iz redova stranke Pravo i pravda također prijavljivala policiji i državnom odvjetništvu?
Mislim da većina katotalibana koja se sada propinje na stražnje noge u Poljskoj, dok ih ista sorta ih u Hrvatskoj imitira, nije u životu ušla u kazalište, kamo li da zna nešto o suvremenim kazališnim praksama. Njima je ovo samo još jedna prilika u kojoj većina može nesankcionirano maltretirati manjinu koja ne dijeli njihov sustav vrijednosti. Oni koja se danas pjene zbog “Kletve” vjerojatno nisu ni čuli za “Naše nasilje i vaše nasilje”.
Više od 260 osoba iz varšavske kazališne zajednice potpisalo je pismo podrške redatelju
Koliko se društvena situacija u Poljskoj može usporediti s Hrvatskom?
U mnogim stvarima se između Hrvatske i Poljske može staviti znak jednakosti. Ponajviše po pitanju uznapredovale klerofašizacije društva i demontaže svih institucija koje kritički progovaraju o različitim društvenim anomalijama. Da, ima i jedna razlika. Poljska je dala jednog papu. Na Hrvatsku se još čeka.
Za kraj, hoćemo li “Kletvu” gledati i u Hrvatskoj?
To pitanje bi trebalo uputiti ravnateljima kazališta i festivala. Sudeći po dosadašnjim iskustvima, rekao bih da “Kletve” u Hrvatskoj biti neće.