Izvoz porastao i zbog radnika koji rade za nižu ili istu plaću
Prvi put u novijoj povijesti prihodi u izvozu robe izjednačili su se s prihodima od izvoza usluga, u čemu turizam apsolutno prednjači
Za razliku od investicija, industrijske proizvodnje i zaposlenosti gdje i dalje značajno zaostajemo za 2008. – robni izvoz jedini je segment u kojemu je u posljednjih nekoliko godina Hrvatska napravila značajan iskorak.
Hrvatski proizvodi jeftiniji
Dok je vrijednost usluga tek lani ujednačena s onom iz 2008., vrijednost izvezene robe danas je 40% veća nego 2008. godine, pa su se prvi put u novijoj povijesti prihodi koje zemlja ostvaruje od izvoza robe na druga tržišta izjednačili s prihodima od izvoza usluga, u čemu na turizam otpada najveći dio kolača! Tomislav Globan, docent na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, koji je prvi uočio taj pomak, kaže da smo konačno našli dobar model za rast, ali da se on neće dugoročno održati ne riješe li se strukturni nedostaci, o kojima je, među ostalima, ovih dana opširno govorila i Europska komisija. Oni se prije svega odnose na loše poslovno okruženje, loše korporativno upravljanje državnim tvrtkama, slabu javnu upravu, sporo pravosuđe, podcjenjivanje ulaganja u obrazovanje... Globan pojašnjava da su tri okolnosti dovele do izvoznog zaokreta: ulazak u EU, žilavost domaćih izvoznika te, što je manje poznato, 15-postotna realna deprecijacija kune u odnosu na košaricu valuta glavnih trgovinskih partnera. Hrvatski su proizvodi danas 15 posto jeftiniji našim trgovinskim partnerima nego što su bili 2008. Manjim dijelom zbog nominalnog tečaja kune, a većim zbog pada jedinične cijene rada. Drugim riječima, izvoz su vjerojatno pogurali i hrvatski radnici tako što su za manje ili iste plaće proizveli više robe. Procjenjuje se da će hrvatsko gospodarstvo na krilima dobrog izvoza, turizma i oporavka domaće potrošnje ove godine rasti oko tri posto, no istu tu procjenu prati i poražavajuće upozorenje Europske komisije da je rast koji nam se događa od 2015. godine na neki način poklonjen jer nadilazi prirodnu stopu rasta. To je ona stopa koju neka ekonomija može samostalno postići maknu li se uvjeti koji nisu u nacionalnoj domeni kao što su cijena sirovina, nafte, kamatne stope na svjetskim tržištima i slično. Zadnjih nekoliko godina te su okolnosti bile dobre, no nema jamstva da će se održati.
Rast uzeli zdravo za gotovo
– Prirodna stopa rasta ovisi o strukturnim pokazateljima neke zemlje kao što su stanje na tržištu rada, obrazovanje, efikasnost javnog sektora i ona, po procjeni Komisije, za naše gospodarstvo iznosi oko jedan posto – pojašnjava Globan. Velika je opasnost za svaku zemlju kada ciklički rast uzme zdravo za gotovo i prepusti se inerciji, a Komisija u svom izvještaju poručuje da se upravo to dogodilo Hrvatskoj.