Besmislice su potrebne kad se javnosti želi zamazati oči

Promovirana ideja e-mature na skupu ravnatelja u Opatiji u organizaciji Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) gotovo bi prošla ispod radara većine onih koji prate događanja u obrazovnom sustavu da ju nije obznanio jedan dnevni list koji obožava senzacionalne ideje i da ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić nije u Dnevniku HRT-a izrazio svoje čuđenje komentirajući: “Nitko ništa o tome u Ministarstvu ne zna, o toj ideji nitko u Ministarstvu nije raspravljao.” Zaista nužno je diviti se takvim idejama posebno kad se uzme u obzir da NCVVO nema u pedesetak zaposlenih niti jednog informatičara, a kamoli fizičara ili matematičara. Ima tu i jedna dvojba. Je li uopće ta ideja potekla iz te kuće iako ju je promovirala djelatnica humanističke struke koja baš s egzaktnim disciplinama nije na ti?! Prirodno se postavlja pitanje koje li je stanje duha u toj instituciji od posebnog značaja u obrazovnom sustavu RH i tko stvarno njome upravlja? Sve vodi na putokaz da je jedini duh pokretač novac kojeg treba izvući iz državnog proračuna. Sredstva dodijeljena Centru troše se enormno, pa i na ovakve skupove kakav se održao u Opatiji od 20. do 22. veljače. Posebno su suspektne suradnje s privatnom “Algebrom” i državnom institucijom “CARNet”. U slučaju “Algebre” radi se o popriličnom sukobu interesa NCVVO-a kao državne institucije i jedne privatne tvrtke koja je po cijeloj državi razgranala tečajeve priprema za državnu maturu. Tokovi novca zamaskirani stručnim suradnjama s ove dvije ustanove oko tobožnje modernizacije ispitnih procesa, s jedne strane postupka državne mature, a s druge nacionalnih ispita koji se ne provode već devetu godinu iako su u opisu poslova NCVVO-a, su više nego vidljivi. U tu svrhu je poslužila i najava e-mature. CARNet već dvije godine najavljuje, i to mimo Ministarstva znanosti i obrazovanja, projekt tzv. hibridnog ispitivanja uz pomoć europskih fondova za nabavku tableta za sve učenike. Nije teško naslutiti da bi duh pokretač u ovom slučaju mogao biti i pražnjenje nečijeg skladišta zastarjele informatičke opreme. I sada ono najvažnije oko same ideje e-mature u smislu modernizacije ili možda najavljene uštede? Kako bi izgledao, primjerice, ispit iz fizike ili matematike? Zar bi đaci rješavali zadatke na papiru i onda online upisivali odgovore od A do D ili bi možda ispit bio bez rješavanja matematičkih i fizikalnih zadataka, a upisivali se samo online odgovori? Da, to se može, ali onda je to ispit sveden definitivno na razinu testa za vozački. Potpun besmisao. No, besmislice su i potrebne kad se javnosti želi zamazati oči, a sve u nastojanju da se izvuku proračunska sredstva u privatne džepove. “Vešeraj” je bit priče.