NARAVNO, DRŽAVA MORA POMOĆI

Tvrdoglavom Todorićevu ustrajavanju na obiteljskom profilu kompanije i modelu rasta temeljenom na dužničkom kapitalu došao je kraj. To zorno pokazuju pad rejtinga i nemogućnost povoljnog zaduživanja zbog refinanciranja duga. Analitičari prognoziraju da će plaćanje kamata u iduće dvije godine pojesti većinu Agrokorove zarade. Pojednostavljeno, Agrokorova kičma više ne podnosi teret financijskih obveza u uvjetima sve jače tržišne konkurencije u maloprodaji. Tome u prilog ide i činjenica da su prihodi i dobit koncerna padali čak i u lanjskim uvjetima stabilna ekonomskog rasta nacionalnog gospodarstva. Stoga je razvidno da smanjenje dužničkog utega za Todorića više nema alternative. No, investitorima više nisu dovoljna samo obećanja, već konkretan plan nabave svježeg nedužničkog kapitala. A to znači novu strukturu koncerna ili promjenu vlasništva. Kako je nedavno izjavio jedan bankar, Agrokor u današnjim gabaritima sutra ne može biti Todorićev Agrokor, a samo njegov Agrokor gabaritima bi bio daleko od današnjeg. Važno je naglasiti da tema više nije sudbina Todorićeva vlasničkog udjela, on će, to je sad sasvim jasno, u dogledno vrijeme biti sveden u realne okvire. Radi se o spašavanju desetaka tisuća radnih mjesta i ovo malo poljoprivredne proizvodnje što je u Hrvatskoj ostalo. Stoga je pitanje treba li, može li i smije li se država upuštati u rješavanje Agrokorove krize sasvim suvišno. Uvjet je potpuna transparentnost procesa u koji bi bio uključen bilo koji dio državnog aparata.