Dinamo je od početka HNL-a imao podršku vrha politike
Najbolje lopte slali su mi Prosinečki i Savićević, ali nije svejedno ni tko prima
Još pomalo igram mali nogomet. Supruga Maja poznata je pop-pjevačica, a uživamo dok gledamo kako nam rastu kćeri Nadica i Marija Da nikad niste čuli za Darka Pančeva ili vidjeli bar jedan njegov pogodak – a nazabijao ih se spektakularnih za Vardar i Crvenu zvezdu u nogometnoj ligi bivše države – i da ga uživo sretnete, znali biste da je riječ o slavnoj, velikoj ličnosti. Dvadeset godina nakon završetka karijere koja je okrunjena 1991. naslovom prvaka Europe s beogradskim klubom i titulom Zlatne kopačke Europe, još nosi auru nogometne zvijezde, jedne od najvećih u povijesti Balkana. U njegovu kafiću “9” u skopskom naselju Kapištec prvo se, kad smo sjeli za stol, prisjetio dana kad je bilo prilike da završi u Dinamu. Strašnog strijelca najjačeg Vardara u povijesti, koji se 1987. okitio naslovom prvaka Jugoslavije, htjela je cijela liga na čelu s velikom četvorkom, a rođak iz Zagreba, utjecajan u nekadašnjem izdavačkom divu Vjesniku, vodio je razgovore s plavima. Onda je u igru ušla Crvena zvezda. A u to se vrijeme znalo – kad uđe u igru, Zvezdi malo tko može uteći. Bio je to jedan od ključnih trenutaka u usponu Zvezde na krov Europe. Kad danas gleda Ligu prvaka, natjecanje koje je prije četvrt stoljeća osvojio, ugradivši u taj trofej svojih pet golova iz igre te šesti s bijele točke u finalu protiv Olympique Marseillea, koji su napadači po ukusu nekadašnjeg kralja šesnaesteraca? – Lewandowski, Suárez, Diego Costa, Falcao...
Ni onda nije bilo previše novca
Nakon Zvezde otišao je u milanski Inter, no nije se naigrao. Da je danas u poziciji da je Zlatna kopačka Europe i da može birati između brojnih ponuda...? – Izabrao bih dobru ekipu koja igra ofenzivni nogomet. Zašto je općenito na području bivše Jugoslavije klupski nogomet izgubio korak s vremenom? Je li razlog samo nedostatak financija ili ima toga još? – Financije nisu bile jako velike ni u naše vrijeme. Znači da je razlog u nečem drugom. Po meni, najveći razlog za pad kvalitete je nedostatak kvalitetne zajedničke lige u kojoj i igrači postaju s vremenom puno bolji. Kako komentira to da je Dinamo kao možda i najslabiji član velike četvorke tako iskočio u odnosu na Zvezdu, Partizan i Hajduk? – Pratim nogometna zbivanja u svim bivšim republikama i primijetio sam da je u HNL-u Dinamo kao klub u samom početku bio favoriziran čak i od tadašnje političke garniture i financijski potpomognut, tako da mu je u samom startu ta prednost donijela primat koji i do dan-danas drži. Pratite li trenerski rad bivšeg suigrača Roberta Prosinečkog? Uočavate li kod njega trenerski talent kakav je imao kao igrač? – Kao igrač, Robi je bio jedan od najboljih na svijetu u svojoj ulozi. Da bi bio isto to i kao trener, sigurno mu treba malo više vremena, ali i sreća da dobije posao u nekom boljem klubu. Jer, vjerujte mi, lakše je biti trener u boljem klubu i s boljom momčadi nego sa slabijom. Vjerujem u Robija, znam da je dobar momak i da će napraviti uspjehe i u tom poslu. Uz Zlatnu kopačku 1991., koje vam je najveće priznanje u svijetu nogometa? – Savićević i ja te iste godine bili smo drugoplasirani u izboru France Footballa za najboljeg igrača Europe (Ballon d’Or). Bio sam i najbolji strijelac
kvalifikacija za Euro 1992. s 10 pogodaka. Svakako mi je drago i to što sam drugi strijelac poslije Santrača u povijesti prvenstava ex-Jugoslavije sa 171 prvenstvenim golom. A to nije bilo lako u tako jakoj ligi. Žalite li danas možda za nekom utakmicom ili golom koji niste uspjeli zabiti? – Gledajući s nogometnog aspekta, žao mi je zbog tri stvari. Prva je raspad bivše zemlje, pa samim tim je i Zvezda propustila šansu da u sljedeće dvije-tri godine opet osvoji Kup prvaka. Druga, što je nestala i ta reprezentacija Jugoslavije koja bi u sljedećih nekoliko prvenstava (1992., 1994., 1996., 1998.) sigurno osvojila jednu veliku medalju sastavljena od igrača moje generacije i od generacije “Čileanaca”. Treća je što sam izabrao pogrešan klub u inozemstvu, posvađao se s klubom i završio karijeru prije vremena. Doista mislite da bi ona momčad Jugoslavije osvojila neko veliko natjecanje da je ostala na okupu? – Siguran sam. Ili Euro ili SP. Tko su igrači s područja bivše Jugoslavije koje sad volite gledati, da uživate u njihovoj igri? – Modrić, Rakitić, Matić, Džeko, Jovetić... Tko vam je bio najbolji paker za golove? – Vase Ringov koji je igrao sa mnom u Vardaru četiri godine, ovako je prokomentirao opaske da mi je bilo lako davati golove na njegove centaršutove: “Ja sam stariji od Darka deset godina i prije Darka sam igrao s pet drugih napadača u ekipi i nitko on njih nije tako davao golove. Znači, bio sam mlađi i možda sam i bolje centrirao, ali tek kad se Darko pojavio, počeo je koristiti moje lopte kako treba, što znači da je sve to ipak ovisilo najviše od njega i njegova dara, a ne zato što sam ja dobro centrirao.” Isto je bilo i sa Zvezdom. I Piksi i Robi i Binić i Mrkela... Svi su oni igrali i prije mene u Zvezdi, ali nijedan drugi špic nije bio tako efikasan. Ipak, mislim da sam najupotrebljivije lopte dobivao od Robija i Dejana.
Hrvatska iskoristila pad
Kako komentirate to da je Hrvatska toliko uspješnija u usporedbi s ostalima iz bivše države po broju nastupa na velikim natjecanjima? – Objektivno, svjetski i europski nogomet na kvalitativnoj razini su dosta pali. Sve je manje dobrih ekipa i lijepog nogometa. Hrvatska je pozitivan primjer, iskoristila je taj pad i u kontinuitetu je prisutna na velikim prvenstvima. Ali ipak, osim one fantastične generacije koja je osvojila broncu nitko više nije napravio nešto značajnije – zaključio je Pančev.
Prosinečki će uspjeti i kao trener, ali treba mu sreće da dobije priliku voditi jaku momčad