Državnu zemlju vraćamo lokalnim vlastima, bolje znaju tko zaista radi
Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić o stanju u sektoru, upravljanju zemljištem, odnosu s EU, poticajima našim proizvođačima, kontroli hrane...
Naša poljoprivreda ima golem potencijal, nije dovoljno iskorišten. Moramo mijenjati i neke zakone, a donosimo i nove, kaže on Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić govori o trenutačnom stanju hrvatske poljoprivrede, propuštenim prilikama i prvim potezima koji bi trebali pokrenuti nova ulaganja i vratiti nadu našim poljoprivrednim proizvođačima.
U ovo kratko vrijeme otkad ste na čelu Ministarstva poljoprivrede vidljive su promjene u funkcioniranju i mjere koje poduzimate, ponajprije u zaštiti domaćih proizvođača i potrošača. Kako ste zadovoljni stanjem u hrvatskoj poljoprivredi i koje su promjene učinjene u odnosu na stanje koje ste zatekli?
Zatečenim stanjem apsolutno nisam zadovoljan. Mandat koji mi je povjerio premijer Andrej Plenković nastojat ću sa svojim timom iskoristiti za radikalan zaokret, za kvalitetan iskorak koji će potaknuti snažniji razvoj i rast domaće proizvodnje kako bi smanjili uvoz i povećali izvoz. Hrvatska poljoprivreda, i to nije samo moja ocjena izrečena sada s pozicije ministra, ima golemi potencijal. On, nažalost, u proteklom razdoblju iz raznoraznih razloga nije iskorišten onako kako je mogao biti pa je umjesto značajnije samodostatnosti i većeg izvoza Hrvatska danas veliki uvoznik hrane. Što se tiče promjena koje sam uveo nakon što sam 20. listopada preuzeo mandat izdvojit ću tek pojačan nadzor tržišta hrane. Podsjetit ću, na startu me dočekala afera o nezakonitom upisu poljoprivrednog zemljišta u ARKOD sustav radi dobivanja potpora. Uredbom iz 2015. omogućen je upis uz potpis dva svjedoka i bez znanja vlasnika. Pravilnik je izmijenjen, a od početka prosinca u primjeni je i pravilnik kojim se prvi puta kontroli kakvoće podvrgavaju i vina iz uvoza iz trećih zemalja. Golem uvoz bez kontrole i po damping cijenama godinama je stvarao nered čije su posljedice skupo plaćali domaći vinari. Urediti tržište tako da ista pravila vrijede i za uvoznike i za domaće proizvođače uz jamstvo potrošačima da konzumiraju kvalitetnu i zdravstveno ispravnu hranu i pića cilj je kojemu težim.
Usprkos činjenici da Hrvatska ima znatne resurse u poljoprivredi brojni su problemi u našem agraru. Koji su vaši prioriteti u njihovu rješavanju?
Problemi su doista brojni, većina onoga što sam vidio tijekom ovog kratkog razdoblja koliko sam ministar zahtijeva žurne izmjene. Tako su aktualni zakon o poljoprivrednom zemljištu i gospodarski program po kojem se boduju zahtjevi poljoprivrednih gospodarstava, potpuno neusklađeni. Ili, po uredbi iz 2014. kod davanja u zakup šumskog zemljišta za pašarenje i žirenje stoka uopće nije uvjet nego ponuđeni iznos zakupnine. Zbog takvih apsurda moramo mijenjati više zakona. Prvi su na redu zakon o poljoprivredi i zakon o poljoprivrednom zemljištu. No, prije njih ide usvajanje zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi koji će konačno urediti tržišne odnose i zaštititi proizvođače kako je to već uspješno odradilo više od 20 članica EU.
Kako je danas, u okviru Europske unije, pozicionirana hrvatska poljoprivreda i kako možemo iskoristiti sredstva iz EU fondova koji nam stoje na raspolaganju?
Naša proizvodnja je mala i gotovo neusporediva s onom koja se ostvaruje na razini EU, s iznimkom šećera sva ostala proizvod- nja ima udjel manji od jedan posto. Osobno me vrlo žalosti podatak da je u protekle dvije godine iskorišteno tek sedam posto potpora dostupnih kroz Program ruralnog razvoja. Smatram to velikim izazovom i učinit ću sve da poljoprivredna gospodarstva dobiju ta sredstva, da se procedure skrate i ubrza isplata. Na pladnju nam je ponuđeno više od 300 milijuna eura godišnje, ta financijska injekcija može potaknuti mnoge investicije koje će preporoditi naš agrar.
Gdje vidite ulogu županija i njihov doprinos u razvoju hrvatske poljoprivrede?
Bio sam župan pa jako dobro znam i probleme na terenu i mogućnosti koje imaju županije.
Treba učiniti sve da PG-i dobiju novac, da se procedure skrate i isplate ubrzaju
Raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem vraćamo lokalnoj samoupravi, ona najbolje zna tko je pravi poljoprivrednik, a tko mešetar. Županije bi dogovorno s gradovima i općinama svakako trebale utvrditi što su im dugoročni prioriteti u agraru i temeljem tih analiza osigurati punu logistiku svojim lokalnim gospodarstvima koja kandidiraju za europske potpore. Novca ima, a na svima nama je obveza da ga iskoristimo i usmjerimo u snažniji razvoj ruralnih područja i time zaustavimo depopulaciju. To je i lokalni i nacionalni prioritet, na tom ispitu ne smijemo pasti.
Sve županije, gradovi i općine trebali bi utvrditi svoje dugoročne prioritete u agraru