VLADA TREBA POČETI ODLUČIVATI, A NE OSNIVATI POVJERENSTVA

Vlada Andreja Plenkovića jedna je od najtajanstvenijih do sada. Prijedlozi zakona od frustriranih se novinara taje do posljednjeg trenutka i objavljuju tek kada se i formalno otvori rasprava o njima. Jedino što se unaprijed može reći s gotovo stopostotnom sigurnošću jest to da će Vlada osnovati neko povjerenstvo, savjet ili vijeće. Prvo je takvo osnovano još u studenom, za pripremu zakona kojim bi se Vukovar proglasio mjestom od posebnog pijeteta. Iza toga su osnivana povjerenstva za pregovore sa sindikatima, renacionalizaciju Ine, provedbu projekta Slavonija... Posljednje je osnovano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, pred koje je Vlada postavila ozbiljne zadaće. Njegovih 18 članova trebalo bi iznjedriti preporuke za očuvanje sjećanja, istraživanje, dokumentiranje i obrazovanje o kršenjima ljudskih prava u vrijeme totalitarnih režima. Vijeće bi trebalo odgovoriti na pitanja oko kojih se nacija lomi desetljećima, a sve dosadašnje rasprave ni za dlaku nisu uspjele približiti “zaraćene” strane. Dapače, sve češće stječe se dojam da je nacija razjedinjenija nego ikada. Svima nama bilo bi doista veliko olakšanje kada bi Vijeće uspjelo dogovoriti pravni okvir iz kojeg bi bilo jasno što se i kada smije uzvikivati, koji se simboli smiju isticati i pod kojim se okolnostima trgovi mogu zvati po maršalu Titu, a ulice po 10. travnja. Sastav povjerenstva, međutim, ne ulijeva previše nade u takav scenarij. U njemu sjede isti oni povjesničari i politolozi koji gotovo dva desetljeća sudjeluju u istoj raspravi, a da stavove pritom nisu približili ni za milimetar. I sam predsjednik Vijeća, akademik Zvonko Kusić u startu je ubio sve nade poručivši svekolikoj javnosti da od povjerenstva ne treba puno očekivati. I tako će, sva je prilika, odluka o jasenovačkoj spomen-ploči s natpisom “za dom spremni” ili o zagrebačkom Trgu maršala Tita na kraju ponovno pasti na političare, što je jedino logično i pošteno. Oni su ipak plaćeni da donose odluke, a ne da osnivaju povjerenstva.

U Vijeću sjede isti ljudi koji u raspravi sudjeluju desetljećima, a nisu se približili ni za milimetar