Zakonom se želi postići da pobačaj bude izuzetak
Hrvatski sabor može propisati i da život počinje od začeća, ali opet bi nerođeno biće uživalo zaštitu samo dok se to ne sukobi s pravom žene Marinko Jurasić, Romana Kovačević Barišić, Ivana Rimac Lesički Ustavni sud izdvojio je neka pitanja koja bi trebalo propisati u novom zakonu o pobačaju u sljedeće dvije godine. Ali, Hrvatski sabor mora se držati pravnih okvira iz odluke Ustavnog suda. Zadnja linija obrane suprotstavljenih prava s gledišta zagovornika “za život” i “za izbor” je da zakonodavac ne može zabraniti pobačaj (u 47 zemalja Vijeća Europe zabranjen je jedino u Malti i Andori), ali ni prekid trudnoće ne može svesti na mjeru planiranja obitelji ili sredstvo kontracepcije.
Plod uživa zaštitu, ali...
Ustavni sud je nerođenom ljudskom biću dao značaj ustavne vrijednosti – ali ne i osobe koja ima ljudska prava – te uživa ustavnu zaštitu sve dok se to ne sukobi s pravom žene na privatnost. To znači da se država prema nerođenom biću ne može odnositi pasivno, već ima obvezu osigurati mu svu moguću zaštitu. Međutim, zakonodavac pri tomu mora voditi računa da postigne pravednu ravnotežu s pravom žene na privatnost i slobodu odlučivanja. Cilj je da pobačaj bude izuzetak. Zakonodavac može propisati i da život počinje od začeća, ali opet ga obvezuje odluka Ustavnog suda. Što god učinili, u korist nerođenog bića ili žene, to može biti predmet buduće ocjene “uravnoteženosti” od Ustavnog suda. Recimo, Ustavni sud je utvrdio da je prekid trudnoće na zahtjev žene do 10. tjedna (kao u Portugalu i Slovačkoj) ustavan, ali pitanje je bi li bilo i produljenje. Francuska je produljila s 10. na 12. tjedan, kad se embrij razvija u fetus, ali je ustavno vijeće utvrdilo da “s obzirom na stanje znanja i tehnike” to nije “poremetilo ravnotežu”. U Španjolskoj je granica 14. tjedan, u Švedskoj 18., a u Ujedinjenom Kraljevstvu do 24. tjedna uz široko postavljane socioekonomske razloge. Dobrovoljno savjetovanje za trudnicu koja se odluči na prekid trudnoće, nije mjera koja utječe na pravo privatnosti žene, ali ako je obvezno, postavlja se pitanje “pravedne ravnoteže”. Tako je u šibenskoj bolnici na zahtjev žena ukinut. Teze iz znanstvenog rada prof. Dubravke Hrabar ProLife opcija koristit će kod izrade novog zakona o pobačaju, uputio nas je Krešimir Planinić iz U ime obitelji. Spominje se psihološki tretman kao u nekim zemljama, jer “ponekad žena nije ni svjesna životnosti ploda pa psihološka potpora majčinstvu može biti presudna”. Dobrovoljno ili čak obavezno savjetovanje prije pobačaja tumači se kao mogućnost utjecaja na promišljenu i informiranu odluku žene pokaže li joj se ultrazvučni prikaz ploda. Zamjerka ide i nepostojanju postbračnog informiranja žena o planiranju obitelji... – Obaveza savjetovanja i nekakav poček za razmišljanje bili bi neetični, okrutni i protuzakoniti, to je institucionalno zlostavljanje. Punoljetnoj ženi koja odluči da je u njezinoj životnoj situaciji pobačaj najbolja odluka ne treba utjerivanje krivnje i nametanje dogmatskih vjerovanja. Ona ima svoje razloge koji su dovoljno teški da se odlučuje za jedan neugodan zahvat, zbog čega sigurno nije sretna i u njezine razloge ne možemo ulaziti. Odluka nije laka i ne treba je optuživati i dodatno joj otežati. Da je u društvu u kojem živimo jednostavno ženi samoj odgajati dijete, sigurno bi pobačaja bilo manje – govori psihijatrica Suzana Večerić Kulović.
Neke bolnice ne rade abortus
Dodaje i da nikakva naknada države ne može promijeniti ženinu odluku jer, kaže, licemjerno je misliti da je za život djeteta dovoljan kruh i pelene, kao i da bi trošak trebao ići na teret HZZO-a. Feministički kolektiv fAKTIV, s druge strane, jučer je izrazio zabrinutost dosadašnjim propustima u zaštiti ustavnih i ženskih ljudskih prava. – Brine nas da će se u ovom ozračju ugroziti dostupnost mjera za
U Španjolskoj je granica za abortus 14. tjedan, u Švedskoj 18., a u Velikoj Britaniji 24. tjedan
odlučivanje o rađanju djece kroz prisilno savjetovanje i odgode te manipuliranje troškovima kontracepcije i pobačaja, što otežava pristup mjerama za zaštitu zdravlja i pridonosi stigmatizaciji žena. Smatramo i da bi uvođenje ovakvih ograničenja u zakone i politike dovelo u pitanje živote žena i poštivanje međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava – poručuje Sanja Kovačević iz fAKTIV-a. Prosječna cijena abortusa, koju određuju upravna vijeća bolnica, je oko 2000 kuna, a ovisi i o tomu radi li se abortus uz lokalnu ili opću anesteziju. Neke bolnice poput Sv. Duha u Zagrebu ne rade abortus jer su svi ginekolozi urudžbirali priziv savjesti. Ali i u takvim bolnicama ženama se mora omogućiti abortus preko liječnika iz druge bolnice. Prema istraživanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 30 zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj 375 liječnika je educirano za obavljanje induciranog prekida trudnoće, a 195 zbog priziva savjesti ne obavlja zahvate. Medikamentozni abortus dvostruko je jeftiniji, praksa je u nizu europskih zemalja, a kod nas je moguć jedino u riječkoj bolnici gdje se većina žena i odlučuje na takvu opciju.