‘Februarska revolucija’ iz 1917. preokrenula je tijek povijesti i najavila ‘crveni oktobar’
koji su tražili izlazak iz rata, kraj careve autokracije i više hrane za narod. Već sljedećeg dana na ulicama je bilo više od 200 tisuća ljudi koji su tražili odlazak cara i uspostavljanje naprednije, demokratske vlasti. Iz dana u dan broj prosvjednika se povećavao i na kraju je na ulicama bilo i do pola milijuna ljudi. Car je reagirao poslavši vojsku na prosvjednike, no njihova je intervencija bila mlaka i neuspješna. Dva dana poslije u Petrogradskom garnizonu izbila je pobuna protiv cara, a vojnici su se pridružili prosvjednicima i podijelili im oko 40 tisuća pušaka. Kako je car raspustio Dumu, a vlada se već prije bila raspala, progresivni zastupnici iz Dume formirali su privremeno tijelo koje je trebalo ući u taj “zrakoprazni” prostor i spriječiti potpuni kaos. Proglasili su se vrhovnim tijelom vlasti u Ruskom Carstvu. Istodobno su socijalističke stranke ponovno uspostavile Petrogradski sovjet, koji je bio stvoren tijekom revolucije 1905. godine, kako bi zastupao interese radnika i seljaka.
Pripreme za novu revoluciju
Posljednjeg dana veljače (po julijanskom kalendaru, car je krenuo prema Petrogradu, ali u njega nije mogao ući jer je on već bio pod kontrolom pobunjenika). Pod pritiskom vojske i Dume, Nikolaj je abdicirao, a svojim je nasljednikom imenovao svoga brata Mihajla, koji je dan poslije odbio krunu uvidjevši da ne uživa nikakvu potporu. U razdoblju koje je uslijedilo vlast su dijelili Privremena vlada i Petrogradski sovjet, koji je zastupao interese radništva i vojske. U tom dvovlašću nitko nije bio dovoljno moćan da doista preuzme kontrolu nad zemljom. U sovjetima su bili nešto jači menjševici, odcijepljeno desno krilo Ruske socijaldemokratske radniče stranke, koji su u osnovi bili za rušenje kapitalizma, ali nikako nasilnim putem. Vođa “tvrdih revolucionara” Vladimir Iljič Lenjin, koji je tada bio u egzilu u Švicarskoj, pomno je pratio sve što se događalo u Rusiji i bilo mu je jasno da je Februarska revolucija tek uvod u nešto veće, u novu, boljševičku revoluciju.
‘Ona je izrasla iz predratne političke i ekonomske nestabilnosti, potpune tehnološke zaostalosti i dubokih društvenih podjela. I sve se to udružilo s ratnom katastrofom i porazima’