Beogradska “zona sumraka”- migranti prepušteni sami sebi
Naši reporteri Branimir Bradarić i Marko Mrkonjić obišli u Srbiji migrante kojih je više od deset tisuća
Mnogi od njih u Mađarskoj su imali neugodnih iskustava s policijom i psima. Neki, kada su se vratili u Srbiju, doslovno su se bojali šteneta
“Dobro došli u zonu sumraka i pakao na Zemlji.” Ovo je natpis koji bi trebao biti na ulazu u krug nekadašnjih robnih i carinskih skladišta koja se nalaze iza željezničkog kolodvora u Beogradu, a gdje su danas smješteni migranti. Njih nekoliko stotina tamo je već mjesecima bez normalnih uvjeta za život. Nemaju struje, vode, nemaju sanitarnih čvorova, nemaju ništa. Žive u napuštenim zgradama od kojih su neke sagrađene i prije Prvog svjetskoga rata i davno su predviđene za rušenje. Umjesto stakala na njihovim prozorima nalaze se deke i najloni kojima se pokušava spriječiti prodor hladnoće. Zgrade su stare pa puše sa svih strana, a na nekima nema ni vrata. Zidovi su prepuni poruka poput: “Please, help me”, “Open the border”… – Ovo je stvarno pravi pakao. Mogu misliti samo kako im je bilo na minus 20 ove zime. Trebala bi država ovo mjesto zatvoriti ili migrante jednostavno smjestiti negdje drugdje jer će se prije ili kasnije ovdje pojaviti neka boleština ili će netko umrijeti – rekao nam je Dragan koji u neposrednoj blizini parkira svoj automobil. Migranti su se smjestili u nekadašnja skladišta, a žive u šatorima postavljenima na betonu. Nemaju nikakve peći pa su se snalazili kako su znali i umjeli. Kako bi se ugrijali, pronalaze stare bačve ili bubnjeve perilica za rublje te ih koriste kao peći. Zbog toga je cijelo područje prepuno dima i čađi. Čađava su im i lica koja nemaju gdje pošteno oprati. Predstavnici raznih udruga u jednu su prostoriju doveli vodu. Tu se opere koliko tko može, a tu nalijevaju i vodu u kanistere i posude i nose ih dalje. Na korištenje imaju nekoliko kemijskih toaleta. Iznad jednog kanala, na dvije debele grede, napravljen je i toalet ograđen s tri strane starim vratima. Svuda su goleme količine smeća i širi se neugodan smrad. Uz pomoć produžnih kabela i agregata osigurali su im nekoliko desetaka utičnica kako bi mogli napuniti mobitele. Na sličan način osigurali su im i besplatan Wi-Fi. Sve ovo događa se samo stotinjak metara od lokacije gdje se gradi monumentalni Beograd na Dunavu i gdje su radovi u punom jeku. Još je zanimljivije da se ova “zona sumraka” nalazi svega nekoliko stotina metara od strogoga centra Beograda i nadaleko poznate Knez Mihajlove ulice koja je prepuna raznih svjetskih brendova. – Strašno nam je ovdje, ali kad se sjetim kako je bilo zimus, bolje da šutim. Doslovce smo se smrzavali. Tu smo jer ne želimo biti u kampovima. Mi samo želimo što prije otići dalje, do Njemačke ili Francuske. Međutim, ne daju nam –rekao nam je jedan od migranata koji se predstavio kao Bashir. Dodaje kako dolazi iz Afganistana te da ni sam više ne zna koliko se dugo nalazi u Srbiji. Nada se da će uskoro i on doći na red za ulazak u Mađarsku, a o povratku u Tursku ili svoju domovinu i ne razmišlja. Zanimljivo je da među nekoliko stotina migranata na ovoj lokaciji nema nijedne žene ili djeteta. Sve su to muškarci stari do najviše 30 godina. Kako nam je rečeno, svi su iz Afganistana, Pakistana, Iraka… Vrijeme krate šećući se po Beogradu jer nisu ni pod kakvim nadzorom. Kada pak nisu nigdje u gradu, onda sjede, skupljaju drva za noć, razgovaraju… Neke smo vidjeli i kako igraju kriket uz pomoć letvi, teniske loptice i kartonske kutije. Cijelo područje prepuno je smeća koje leži odbačeno ili ga prikupljaju članovi nevladinih udruga iz inozemstva. Bashir kaže i kako je više njih već odlazilo do mađarske ili hrvatske granice s ciljem da se ilegalno pokušaju domoći zemalja EU. – Za sve bi bilo bolje kada bi nas pustili preko granice. Iskreno, ne znam dokle ću ovdje izdržati. Razmišljam kao i neki drugi da krenem put granice i nekako se probam domoći Njemačke. Tamo mi je već i obitelj – rekao nam je Faisah u pauzi skupljanja drva za ogrjev.
Omiljeno “miksalište”
Na pitanje zašto on i ostali migranti ne borave u nekom od ustrojenih kampova u Srbiji Faisah kaže kako neki od njih ne žele biti u ograđenom dijelu jer strahuju da će ti kampovi kad-tad biti zatvoreni. Drugi razlog je i što se ovako mogu pokušati ilegalno domoći neke od država Europske unije. Za razliku od ovih ljudi koji su prepušteni sami sebi i o kojima nadležna ministarstva Srbije ne vode nikakvog računa, situacija u organiziranim kampovima za migrante sasvim je drugačija. Trenutačno je 15-ak takvih kampova na području cijele države, a grade se i novi. Tu migranti imaju osiguran smještaj, sanitarne čvorove, hranu… I oni se slobodno kreću izvan tih kampova, a kada izađu van, pronalaze neki od načina kako da provedu dan. Jedan od najoriginalnijih načina je objekt nazvan “miksalište” kamo migranti imaju mogućnost 24 sata dnevno doći igrati društvene igre, učiti jezike, družiti se, napuniti mobitel… Organizirano im je i učenje jezika, razne radionice, a tamo mogu dobiti i nešto odjeće. – Jedina smo ovakva lokacija ne samo u Beogradu nego i u Srbiji. Dolaze nam brojni migranti jer ne žele biti u zatvorenom. Tako malo izađu iz kampova u koje su smješteni – rekao nam je jedan od voditelja miksališta Đorđe Kostić. Za sada nekako uspijevaju zadovoljiti potrebe migranata koji dolaze k njima. Kaže i da su imali najrazličitijih slučajeva, pa i psihički bolesnih osoba. – U Srbiji je trenutačno oko 7000 migranata, ali stalno dolaze novi. Problem je što ovi koji su već odavno u Srbiji ne odlaze. U Mađarsku ih ne puštaju. Mnogi od njih su tamo imali neugodnih iskustava s policijom i psima. Neki, kada su se vratili ovamo, doslovno su se bojali šteneta koliko su ih preplašili psima. I kad je riječ o granici s Hrvatskom, neki od migranata žalili su nam se na neugodnosti s hrvatskim policajcima – rekao je Kostić pokazujući nam aktivnosti koje se provode u miksalištu.
Ograda s elektrošokerima
U isto vrijeme dok migranti maštaju o dolasku u neku od zemalja zapadne Europe, na internetu su mogli pročitati i najnovije vijesti iz Mađarske gdje se podiže još jedan zid kako bi ih se spriječilo da prijeđu granicu. Nova mađarska ograda bit će opremljena elektrošokerima, senzorima za toplinu, kamerama i zvučnicima iz kojih će se objavljivati poruke na nekoliko jezika. Tako će nova, osvijetljena ograda svakoga tko je dotakne pogoditi elektrošokom, dok će prostorom između dviju ograda patrolirati policija. “Pozor, pozor. Upozoravam vas da ste na mađarskoj granici. Ako oštetite ogradu, ilegalno je prijeđete ili to pokušate, to će se u Mađarskoj računati kao zločin. Upozoravamo vas da ne počinite taj zločin. Svoj zahtjev za azil možete predati u tranzitnoj zoni”, bit će poruka koja će se čuti iz zvučnika na novoj barijeri, i to na engleskom, arapskom i perzijskom jeziku.” Predviđene su i “tranzitne zone“, odnosno dvije lokacije na granici gdje je legalan ulazak dopušten za samo 10 izbjeglica dnevno. Do sada je napravljeno desetak kilometara nove ograde, ali se isto tako najavljuje i intenziviranje radova. Navodno bi svih 140 kilometara nove ograde na granici sa Srbijom moglo biti završeno za dva mjeseca, odnosno do 1. svibnja. Za tu namjenu Mađarska je osigurala oko 123 milijuna eura, a cijeli posao pojeftinjuje i angažiranje 700-tinjak zatvorenika kao radne snage.
Vrijeme krate šećući se po Beogradu jer nisu pod nadzorom. Kad se vrate, skupljaju drva