Mir među ljudima najviši cilj čovječanstva

Prevrćući dnevni tisak najednom sam se našla u procjepu između negativnih pojava namijenjenih građanima srpske nacionalnosti i privrženosti ravnopravnim međuljudskim odnosima u Hrvatskoj. Zastrašujuće stablo srpske obitelji i manifestacija nekih građana u crnim odjelima i s obilježjima davnih vremena koja su prohujala s vihorom bilo je neprimjereno. I dok svaki pozitivni ekonomski pomak pratimo s velikim ohrabrenjem i radošću dotle nas međuljudski odnosi sve više zabrinjavaju. Sa željom da potražim i onu ljepšu stranu života, poeziju, odabrala sam stihove omiljenog pjesnika Vladimira Nazora. Citiram jedan prekrasan stih: “…al, nove će ćemo izgraditi mostove, ne samo od jedne obale do druge, no i od jednog srca do drugoga”. Pod dojmom prethodno opisanih događaja najednom mi se učinilo kao da su od lijepih Nazorovih stihova preostala samo dva prijedloga: od i do. Ne želim biti pesimistična i ciljati grudom snijega u ionako prohladne međuljudske odnose, stoga završavam ovaj kratki tekst sjećajući se Zvonimira Bajsića, vodećeg radio-dramskog pisca i režisera pedesetih godina kao i njegove drame “Čuvajte se subote”. Posebice želim istaći jedan njegov ohrabrujući stih “…što je to bilo, tko će nam reći, odjednom su dvije rijeke stale zajedno teći…” (iz knjige Nataše Kalinić Ahačić, “Puni ekran”, Zagreb, 2008.). Neka nam međuljudski odnosi poteku prijateljstvom i humanošću jer je mir među ljudima najviši cilj čovječanstva.