Ekran lijepih riječi i slabog utjecaja

Biramo svoje vođe zbog čitave lepeze drugih razloga, no na njihovu sposobnost vođenja ne obraćamo pozornost

Jack Welch, legendarni direktor General Electrica, napisao je nedavno za LinkedIn članak o pet osobina pravog vođe. Njegov me se članak dojmio iz dva razloga. Prvi je to što su osobine koje je nabrojao bile vrlo jednostavne. Prve dvije osobine koje je naveo bile su pozitivna energija i sposobnost motivacije drugih ljudi. Welch tvrdi da se veliki vođe rađaju s tom sposobnošću, da ju nije moguće naučiti. Iskreno, svi prepoznajemo tu osobinu kada je vidimo, no rijetko se s njom susrećemo, a svi za sebe vjerujemo da je posjedujemo. To je ljudska taština. Na petom je mjestu strast, još jedna urođena osobina. Ako energija i sposobnost motivacije drugih predstavljaju gorivo koje omogućava vođama kretanje naprijed unatoč preprekama, strast je drvo za potplatu koje im omogućava vjeru i ustrajnost kako bi njihove tvrtke dostigle cilj. Između ovih urođenih karakteristika smjestile su se odlučnost i talent za postizanje opipljivih rezultata – osobine broj 3 i broj 4. Welch smatra da se ovdje radi o naučenim obrascima ponašanja koje usvajate odgovaranjem na pitanja s “da” ili “ne”, nikad “možda”, te držanjem do svoje riječi. Unatoč jednostavnosti ovog popisa, ove osobine u Hrvatskoj rijetko vidimo u praksi – a to predstavlja drugi razlog što mi se članak svidio. Prije nekoliko dana pratio sam govor na televiziji. Obratio sam pažnju na način na koji je jedan od naših vođa držao petominutni govor. Gledao je u kameru, govorio je jasno i bez zastajkivanja, nabacio je osmijeh u pravim trenucima, njegova je poruka bila pozitivna, a zaključak dojmljiv. To je bio školski primjer dobrog govora. Zatim sam pitao još tri osobe koje su sa mnom gledale televiziju sjećaju li se ičega što je vođa rekao. Niti jedne riječi. Govornik nije napravio nijednu pogrešku, poruka je bila pozitivna, ali nije ostavio nikakav dojam na ovu neutralnu publiku. Bez obzira na to smatra li ovaj vođa da je obavio dobar posao, njegova je definicija dobrog vođe zasigurno različita od naše. Njegov govor nikoga nije uvrijedio, ali nikoga se nije ni dojmio. Njegov je govor, kao i on sam, bio prisutan, ali istovremeno i nije… poput bijelog šuma. Što je, dakle, nedostajalo? Za početak, tri od pet osobina koje spominje Jack Welch. A nažalost za ovog vođu, radilo se o osobinama s kojima se ili rodite ili ne rodite. Nije bilo pozitivne energije, samo manjak odbojnosti. Nije bilo sposobnosti motivacije drugih ljudi. Govorio je odlučno, ali njegovo je držanje vrištalo “možda”. I naposljetku, sve je ispravno obavio, ali nije bilo nikakvih emocija – nije bilo strasti. Ako podupirete SDP, pretpostavit ćete da sam gledao govor premijera Plenkovića. Ako podupirete HDZ, pretpostavit ćete da sam gledao govor Davora Bernardića. Ako vas politika ne zanima, možda mislite da pišem o jednom od naših direktora. Naravno, neću vam reći koga sam gledao jer se može raditi o bilo kojem političkom vođi unazad 25 godina, a možda je u pitanju i netko iz poslovnog svijeta. Kako god bilo, mi smo društvo kojemu nedostaju osnovni “sastojci” vodstva. Zar bi nas onda trebala iznenađivati činjenica da u 25 godina pokušaja nismo uspjeli provesti relativno jednostavne reforme? Milan A. Račić