Matija Prskalo u ulozi koju bi cijenio i veliki Almodóvar
“Samo jedna žena” tragična je priča, ali traži komičarku
Predstavom u vlastitoj produkciji, koju je udomio Histrionski dom, popularna glumica obilježava 25 godina umjetničkog rada bojana.radovic@vecernji.net Stol, na njemu glačalo, velika muška majica, nešto rublja, dvije stolice i dječje stvari prebačene preko naslona... U trenutku kada plešući na sceni uklizi Matija Prskalo, odjevena samo u crni kombine, stvari su postavljene na zdrave temelje.
Na rubu sloma živaca
Gledateljima je sve jasno: u ženskoj smo priči, onoj kućnoj, iskonskoj i bliskoj. I pred nama je glumica u punom zamahu, ona koja je istinska komičarka i upravo kroz tu (čak i pomalo naivnu) komiku zna furiozno izni- jeti tragičnu priču. Takva je priča monodrama “Samo jedna žena”, autora France Rame i Darija Foa, kojom, u vlastitoj produkciji, glumica Matija Prskalo obilježava 25 godina umjetničkog rada. Tekst je preveo i režirao Đuro Roić, stavljajući sve na ramena jedne krhke žene čije tijelo i um kriju nadmoćnu snagu. Matija Prskalo od prvog do zadnjeg trenutka ove predstave drži nepodijeljenu pažnju publike i svoju junakinju Mariju igra kao ženu “na rubu sloma živaca”, u povišenim tonovima i emocijama na pravim mjestima, odmjerenu u tuzi, rezignaciji, ali i ludilu. Radi to na način glumice od formata, one koja izaziva smijeh koji, kako priča odmiče, jednostavno zastaje u grlu, a čini to na način koji bi se zasigurno svidio i velikom Almodóvaru. Ona je naivna i prostodušna, dok leti kroz kuću brinući se o malenoj bebi i suprugovu bratu, koji je polomljen i zagipsan od glave do pete te potpuno nemoćan leži u jednoj od soba njena stana, i dok svoju situaciju prepričava susjedi koja se doselila u susjedstvo, a s kojom komunicira preko balkona jer muž je drži zaključanu.
Matija Prskalo je ovdje “samo jedna žena” sama na kazališnoj sceni, moćna u toj samoći
Uložen minuli rad
Ukratko, na premijeri u Histrionskom domu, koji je ugostio ovu produkciju, vidjeli smo nadahnuto djelo koje dokazuje da za dobar ( i smislen) provod u kazalištu ne trebaju spektakli, kostimi, scenografija... Trebaju tek sjajan tekst, a ovaj to jest u svim svojim slojevima u kojima raščlanjuje nesretnu žensku sudbinu i potisnutu seksualnost, te – naravno – sjajni glumci. Matija Prskalo dokazala se u najtežem glumačkom izazovu, onom u kojem je “samo jedna žena” na kazališnoj sceni. Nimalo osamljena jer od propasti je dijele umjetničke moći u koje je uložila 25 godina minulog rada.
Za dobar i smislen teatar ne trebaju spektakli, samo dobar tekst i sjajna glumica