NIJE SE JOSIPOVIĆ PROBUDIO KAO TEOLOG, A TANJIĆ KAO AGNOSTIK

Korizma nije samo vrijeme odricanja i posta, molitve i djela milosrđa, nego je i vrijeme dijaloga, otvaranja prema neistomišljenicima, traženja dodirnih točaka međusobnog razumijevanja, ne kako bi netko nekoga preveo na svoju stranu, nego kako bi razbio stereotipe i predrasude o drugome i različitom. Stereotipi i predrasude stvaraju strah, a strah rađa mržnju. Iz mržnje pak slijedi svako moguće zlo. Korizmom se, dakle, protiv toga može boriti. Pokazala je to, primjerice, prošlotjedna tribina u dominikanskom samostanu u Zagrebu. Radi se o najstarijim korizmenim tribinama u Zagrebu, a na ovoj prvoj, na Pepelnicu, susreli su se bivši predsjednik Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić i razgovarali o sekularizmu u Hrvatskoj. Premda je to vruća tema u našoj javnosti, oko koje se često ne biraju riječi (čitaj: uvrede), tu tribinu mediji su posve ignorirali, premda su ih dominikanci, kako vele, uredno pozvali. No, zato je samostanska dvorana bila prepuna, što govori da su ljudi itekako zainteresirani. Kako za samu temu tribine, a čini se još više za susret takvoga dvojca, u kojemu se za jednoga zna da je agnostik, a za drugoga da je teolog. Obojica uljuđenih govornika, Tanjić i Josipović, upriličili su nešto što bi se moglo nazvati “festivalom dijaloga”. I jedan i drugi držali su se svojih stavova koji proizlaze iz njihovih svjetonazora, pristojno pazili da jedan drugome ne uđu u “teritorij”, branili i obrazlagali svoje, ali još više od toga vrlo obazrivo pazili da svojim stavom ne povrijede onoga drugoga. Publika je doista mogla uživati u tako nečemu. Kada su se, primjerice, dotaknuli teme isticanja vjerskih simbola u javnosti, pa je Ivo Josipović, kao bivši predsjednik, rekao kako se često susretao s križevima u vojarnama, ali nije za to da se, recimo, križevi stavljaju i u sudnice, jer time država ne šalje “neutralnu” poruku onome kome se sudi, a koji ne mora biti te ili ikakve vjere. Željko Tanjić je rekao kako je dio toga problema i u tome što hrvatska država u sve ovo vrijeme nije znala izgraditi svoju sekularnu simboliku, pa se očito koriste razni supstituti. Da je tome doista tako, slikovito potvrđuje Medvedgrad, ali i sramežljivo isticanje hrvatskih zastava za blagdane i ostalih simbola. Što, kada se još malo promisli, očito neki koriste kako bi cijelu priču malo “u-paprili”, koristeći povijesno prevladane simbole, koji današnju nesnalažljivu Hrvatsku bespotrebno sramote naokolo. Ovaj mali primjer, a na toj tribini bilo ih je još, pokazuje kako se o bilo kojem problemu u našoj zemlji može civilizirano i otvoreno razgovarati, ne ugrožavajući niti svoju poziciju niti onoga drugoga. I Tanjić i Josipović nakon te korizmene večeri u dominikanskom samostanu legli su u svoje postelje sa svojim stavovima s kojima su ondje i došli. I drugoga jutra jedan se probudio ponovno kao agnostik, a drugi kao teolog. Nisu jedan drugoga ni obratili ni obrlatili. Ali su mnogo učinili za sve one koji su ih došli slušati, a čije su uši tako željne dijaloga u ovoj zemlji.