Kako je Tomislav Karamarko u konačnici lustrirao samoga sebe

Moć je tako opijajuća da čovjek progleda tek kad odradi par turističkih tura pa se pretvori u svojevrsnog Zdravka Tomca, u kontrasmjeru

Tomislav Karamarko odmara, doznaje se putem društvenih mreža. Premda se svojedobno kao oporbeni zastupnik u 380 radnih dana u Saboru svega pet puta javio za riječ, pa u eksperimentalnoj Oreškovićevoj vladi koju je sam sklepao pa potom srušio, uspio upisati 147 radnih dana, danas ponovno živi, kaže, običan život lišen brojnih obveza i odgovornosti neodvojivih od dužnosti koje je obnašao. Kao i svatko tko ima dovoljno vremena i novca, bivši prvi potpredsjednik Vlade putuje, a prvu razglednicu u domovinu je odaslao iz Londona. Premda na fotografijama vidno mršaviji, djeluje iscrpljeno, pomalo preplašeno, više nalik kakvu tetrijebu no dojučerašnjem moćnom HDZ-ovom jastrebu pažnju je - osim nepažljivim poziranjem uz tablu na kojoj piše “RUSI” - ipak skrenuo sadržajem svoje objave. Osim što, poput kakva propovjednika, danas odašilje pomirljive poruke kako u svemu želi gledati samo dobro jer vjeruje i zna da Bog i krivim crtama piše ravno, pa piše kako je Hrvatska zaslužila stabilizaciju sigurnosne situacije, priznaje kako mu britanska metropola od osam milijuna stanovnika imponira svojom multikulturalnošću, živošću i šarenilom rasa, nacija i religija. Multikulturalnost? Šarenilo rasa, nacija i religija? Stabilizacija sigurnosne situacije u Hrvatskoj? Ona ista koju je kreirao tako da je plesala po rubu verbalnog građanskog rata? Vodeći antagonizirajuću politiku, najavljujući lustraciju i registre izdajnika, grleći rigidnu desnicu i crnokošuljaše, preuzimajući monopol na domoljublje, provodeći nezapamćeni pritisak na medije i potpirujući ideološke ratove u plamen koji Hrvatska ni danas ne zna ugasiti? Njegujući isključivost, društveno dezintegrirajuću političku paradigmu, hrabreći antimanjinske stavove, opozivajući ključne Tuđmanove ideje o nacionalnoj pomirbi? U međuvremenu, čudesno prosvjetljenje Tomislava Karamarka nastavilo se preko Velike bare. Evo neki dan javlja se iz Washingtona pa piše kako suvremena Amerika uistinu predstavlja model slobode, sigurnosti i gospodarskog napretka, što ga je podsjetilo koliko su duboke veze između Amerike i Hrvatske, iz čega se dade iščitati da kao dokazani vjernik oprašta što su mu u konačnici presudili jer je tijekom mandata, ispostavilo se, gradio veze s jednom drugom svjetskom velesilom. Štoviše, piše o svojim susretima “s nekoliko američkih dužnosnika koji brinu o pitanjima od važnosti za Hrvatsku i njeno okruženje”, posve neometan činjenicom da je s iste adrese u Hrvatsku neki dan pristiglo izvješće State Departmenta koje se odnosi na djelovanje upravo njegove Vlade, kojim su kao problematična naglašena područja ljudskih prava, slučajevi govora mržnje, kršenja prava manjina, ograničenja medijskih sloboda i još štošta. Moć je, čini se, tako opijajuća da čovjek progleda tek kad siđe s Olimpa, odradi par turističkih tura pa se preko noći pretvori u svojevrsnog Zdravka Tomca, samo u kontrasmjeru. Projekt lustracije nije bio posve neuspješan, Tomislav Karamarko je u konačnici lustrirao samoga sebe.