MA, JEL’ TO PAPA FRANJO KOPIPEJSTAO BENEDIKTA XVI.?

Posljednji intervju pape Franje njemačkom “Die Zeitu” ponovno je pokazao kako mediji vole biti veći katolici od pape, tj. veći pape od pape Franje. Ne događa se to prvi puta, već je, zapravo, postalo pravilo da se sve što papa Franjo kaže lansira, bez ikakve zadrške i promišljanja, kao neki apsolutni novum, kao što je bilo u posljednjem slučaju kada je papa govorio o eventualnoj mogućnosti ređenja za svećenike oženjenih muškaraca, tzv. viri probati (prokušani muževi). No, tu je temu otvorio još 1970. prethodnik pape Franje, kardinal Joseph Ratzinger, u svome prilogu “o vjeri i budućnosti”, promišljajući kako postoji mogućnost da se u Crkvi promijene pravila službe. Ratzinger je o svemu tome za javnost još šire progovorio u svojoj knjizi “Sol zemlje”, koja je izašla 1996. (dakle, prije više od 20 godina!). “Predvidio sam tada da će Crkva postati manjom, ako smijem tako reći, da će jednoga dana to biti Crkva manjina i da neće više postojati u velikim prostorima i organizacijama u kojima se sada nalazi, nego će se morati organizirati na skromniji način”, rekao je Ratzinger, objasnivši da je mislio “kako će uz one svećenike koji su to postali još dok su bili mladi ljudi i provjereni ljudi iz drugih zanimanja moći u razne oblike svećeničke službe”. Ratzinger kaže da je pitanje “koliko će biti onih sa statusom ‘viri probati’ (provjereni muškarci, koji dolazi iz nekog drugog zanimanja)”, dodajući kako misli da je “u staroj Crkvi i bilo samo takvih ljudi koji su prije imali nekakvo drugo zanimanje, jer još nije bilo sjemeništa za svećenike”. “Oni su otprilike u drugom ili trećem stoljeću uveli celibat. Moramo ostaviti otvorenim pitanje kakve će oblike sve to poprimiti. Svećeništvo će i nadalje ostati nezamjenjivo, i nadalje će postojati duboka unutarnja povezanost svećeništva i neženstva”, rekao je tada Ratzinger. Je li papa Franjo onda “kopipejstao” svoga prethodnika Benedikta XVI.? Ma ne! Kada danas to govori papa Franjo potvrđuje da se, zapravo, radi o kontinuitetu crkvene misli i razmišljanja u samome vrhu Crkve. Odnosno, da nema nikakve revolucije kako se često želi prikazati Franjin pontifikat. Radi se, naprosto, o drukčijem izričaju, držanju, gestama i služenju medijima. Ratzinger je tako razmišljanje o “prokušanim muževima” prvo objavio u teološkom radu 1970. kojega je malo tko čitao, a zatim u “Soli zemlje”, koja je bila prilično čitana, dok je papa Franjo to rekao u spomenutim novinama, koje su prenijeli gotovo svi portali. A vijest je, budimo iskreni, stara otkako je Crkve. One prve. Samo valja pratiti njezin trag i biti dosljedan crkvenom kontinuitetu, koji se lako da skriti pred očima površne današnje javnosti, kojoj kao da sve mora biti revolucionarni bum i senzacija, kao da prije toga ništa nije postojalo. Takav pristup generalno škodi papi Franji i njegovoj misiji. Jer mijenjajući Crkvu on želi promijeniti i svijet. Ali ne onako kako to svijetu paše. Već onako kako to Kristova Crkva otpočetka čini. Kontinuitetom i bez revolucije. Al to ovaj svijet nikako i nikako da shvati.