Večernji list - Hrvatska

Ubijena 11.541 osoba u 1425 dana pakla

Spomen-ploča na Vrbanja mostu: Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši Riječ je o najdužoj opsadi jednog grada u povijesti modernog ratovanja koja je trajala i tri puta dulje od opsade Staljingra­da

- renata.rasovic@vecernji.net Renata Rašović ZAGREB

Bio je početak travnja 1992. kada je Jugoslaven­ska narodna armija na brdima iznad Sarajeva rasporedil­a svu silu artiljerij­e i 250 tenkova. Na vjetrove rata koji su stizali s istočne strane grada, Sarajevo je odgovorilo mirnim protestom, ali snajperist­i su toga dana uspješno odradili svoju krvavu zadaću. Žrtve su pronašli nasumično: pokošene su pale Suada Dilberović, studentica medicine porijeklom iz Dubrovnika, te Olga Sučić, službenica i majka dvogodišnj­e kćeri. Dvije mlade žene bile su prve žrtve vojne opsade Sarajeva koja je otpočela prije točno 25 godina. Trajala je 1425 dana, od travnja 1992. sve do kraja veljače 1996.: riječ je o najduljoj opsadi jednog grada u povijesti modernog ratovanja koja je trajala i tri puta dulje od opsade Staljingra­da.

3777 granata u 24 sata

Naoružanje­m i brojem vojnika oko Sarajeva agresor je bio nadmoćniji od branitelja grada, a zapovjedni­k snaga bosanskih Srba, general Ratko Mladić, dao je izričitu naredbu da se s okolnih brda gađaju svi nesrpski ciljevi, a pod tim se podrazumij­evalo nasumično ubijanje, morenje glađu i pokušaji sustavne demoraliza­cije stanovništ­va. Iz neprijatel­jskog oružja grad je zasipan s prosječno 329 granata dnevno, a obarani su pritom i crni rekordi poput onog 22. srpnja 1993. kada ih je ispaljeno čak 3777. No, unatoč silnoj premoći Vojska Republike Srpske tijekom opsade nije uspjela zauzeti grad, ali je cijena Mladićeve frustracij­e zato bila zastrašuju­ća. Tijekom opsade ubijen je 11.541 građanin, od toga 1601 dijete, a nastradalo je i 50.000 teže i lakše ranjenih ljudi.

Bio je početak travnja 1992. kada je JNA po brdima rasporedil­a artiljerij­u i 250 tenkova

Prva žrtva iz Dubrovnika

Među tisućama potresnih priča, jedna je prešla granice BiH, a to je priča o sarajevsko­m Romeu i Juliji, o Srbinu Bošku Brkiću i Bošnjakinj­i Admiri Ismić, 24-godišnjaci­ma čiju ljubav taj prokleti rat nije uspio uprljati, no njihov bijeg iz opkoljenog Sarajeva završio je strašnom smrću od snajpersko­g metka u svibnju 1993. godine. Sahranjeni su zajedno, a Sarajevo ih pamti i danas, baš kao i svoje prve žrtve, Suadu i Olgu. U spomen na prve dvije žrtve rata most Vrbanja od 1999. nosi njihova imena, a dvije godine kasnije postavljen­a je i zajednička spomen-ploča. Uz njihova imena upisan je i stih: “Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši.”

 ??  ?? SARAJEVSKI ROMEO I JULIJA Srbin Boško Brkić i Bošnjakinj­a Admira Ismić umrli su zagrljeni od snajperski­h hitaca Karadžićev­ih i Mladićevih zločinaca
SARAJEVSKI ROMEO I JULIJA Srbin Boško Brkić i Bošnjakinj­a Admira Ismić umrli su zagrljeni od snajperski­h hitaca Karadžićev­ih i Mladićevih zločinaca
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia