Hrvatski jezik uredimo baš hrvatski
Nakon deklaracijskog, projugoslavenskog pokušaja uplitanja u hrvatski jezik uslijedila je za moj pojam prilično mlaka reakcija predsjednice države,predsjednika vlade,ministrice kulture i predstojnika Instituta za hrvatski jezik. Svi su oni, uvjereni u siguran položaja hrvatskog jezika u EU, smatrali nepotrebnim žešće reagirati. Možda su već i zaboravili da su neke parlamentarke EU-a u nedavnoj prošlosti tražile drugo ime za naš jezik. Nije ih očito previše zabrinula pružena potpora potpisnicima Deklaracije njemačkog Allianz-osiguranja, koji u Hrvatskoj dobro posluje i II. njemačke televizije (ZDF) sa sjedištem u Mainzu, gradu pobratimu grada Zagreba. Time možda i osokoljen jedan je novinar u tv-sučeljavanju uporno poučavao jezikoslovca o istojezičnosti hrvatskog jezika s jezicima “okruženja” iz dokaza da ih razumije. No mnogi hrvatski građani, svjesni vrijednosti jezika, žestoko su se usprotivili novom pokušaju jugoslavenske asocijacije. Duboko sam uvjeren da ovo nije zadnji upad u HRVATSKO, pogotovo nakon budućeg ulaska neke od zemalja iz okruženja u EU. Svjedoci smo nepoštivanja posebnosti hrvatskog jezika, čitajući upute uporabe inozemnih proizvoda,kada se njihov prijevod odnosi na HR i BiH ili SR i CG. Zato predlažem da se već sada počne s čišćenjem hrvatskog jezika od tuđica iz “okruženja”. Slovenija je već počele čistiti slovenski jezik od hrvatskih tuđica. Ovakav elementarni purizam proizlazi iz prirode jezične norme i obvezuje sve pa i književnike. Smatram da se u hrvatskom pravopisu ubuduće ne smije dozvoljavati ovako i onako pisanje,nego samo jedan oblik. Zbog ovakvog “okruženja” nije bila sretna odluka pisanja zajedno negacije pomoćnih i drugih glagola,koja nas je zbližila s “okruženjem““. A toga su bili svjesni i oni, koji su tu odluku donijeli, kad su nas tješili da se stapanje u futuru, što je već provedeno u “okruženju” kod nas neće dozvoljavati. Također predlažem da se uvede korijenski pravopis,jer je fonetski u mnogo slučajeva i uništio smisao pisane riječi(primjerice svjedočba i svjedodžba, jedanput i jedamput, sgrada i zgrada, srbski i srpski). Konačno i veliki europski jezici nisu prihvatili prednost fonetskog pravopisa.