Što kada zakon o depilaciji ima više smisla od nekih drugih zakona

Kako se mikrokozmos Agrokor u samo mjesec dana pretvorio u makrokozmos Agrokor koji je u sebe usisao Hrvatsku

Mjesto radnje – palača od 1100 soba koju je za sebe sagradio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Razlog okupljanja – potpisivanje važne i vrlo hitne predsjedničke uredbe, toliko važne da jednosatnu ceremoniju prenosi televizija. Sigurno se radi o prevažnoj uredbi koja će utjecati na živote milijuna ljudi. Ma ne. Riječ je o uredbi koja regulira djelatnost laserske depilacije određenih dijelova ženskih i muških tijela. Naime, prije nekoliko godina kozmetičkim salonima zabranjeno je obavljati ovu djelatnost jer je bilo puno slučajeva opeklina i teških ozljeda laserom zbog nestručnog rukovanja. Potpisivanjem hitne uredbe o stupanju na snagu novog zakona o depilaciji, Erdoğan salonima za uljepšavanje vraća pravo da laserski skidaju dlake svojim klijenticama i klijentima. Na ceremoniju je pozvao popriličan broj vlasnika salon za uljepšavanje. On potpisuje, a dio njih pušta suze radosnice od sreće što će opet na zakonit način moći laserima uklanjati neželjene dlake. Ne vjerujete i pitate se zašto bi se predsjednik koji ide na referendum o ustavnim promjenama kojim bi mogao dobiti ovlasti slične onima Sulejmana Veličanstvenog bavi depilacijom i od toga radi predstavu, i to u izravnom prijenosu na nacionalnoj televiziji? Turski novinari koji misle svojom glavom, a još nisu u zatvoru, napisali su da on to radi kako bi pokazao naciji da može raditi što god ga je volja, pa i organizirati ovakvu apsurdnu priredbu kojom želi pokazati kako mu je i te kako stalo da depilacija laserom bude dostupnija njegovim podanicima. Moglo se vidjeti kako sudionici te dogodovštine diskretno pokazuju kako će na budućem referendumu glasati za ustavne promjene i kako će čovjek koji im je omogućio da depiliraju nagraditi svojim glasovima. Kada se malo bolje razmisli, cijela ova čudna dogodovština toliko je besmislena da zaslužuje završiti u nekom književnom ili bilo kojem drugom umjetničkim djelu koje se bavi apsurdom, grotesknim preispitivanjem pitanja smisla života i pokušaja pronalaženja odgovora na pitanje postoji li uopće taj smisao ili se on zapravo svodi na zakon o depilaciji donesen po hitnom postupku. Već neko vrijeme osjećam se kao Alisa u Zemlji čudesa u kojoj vrtlari bijele ruže boje u crveno ili u kojem gusjenica filozofira o smislu života. Mi u Hrvatskoj nemamo lex o depilaciji, ali imamo lex donesen po hitnom postupku i čini mi se da je jednina njegova svrha da iznađe vrtlara koji će bijele ruže bojiti u crveno i onda ih prikazivati kao prave i zdrave crvene ružice. Istodobno se Antonio Treći silom zakona pretvara u Antu Prvoga, mi u čudu gledamo i nije nam jasno ni kako ni zašto se to zbilo i zašto su samo mjesec dana mikrokozmos Agrokor, koji je trebao funkcionirati u makrokozmosu Hrvatskoj, pretvorio u makrokozmos Agrokor koji je u sebe usisao Hrvatsku koja se zapravo pretvorila u beznačajan mikrokozmos, oliti u zrno pijeska iz imena ove kolumne. U cijeloj ovoj hrvatskoj mentalnoj zbrci zakon o depilaciji čini mi se kao melem na ranu. E da se mi barem možemo baviti smislom zakona o laserskoj depilaciji. Spasili bismo se!