Zagrebu se vraćam u ulozi Don Carla, koju sam tiho priželjkivao deset godina
Slavni tenor novi je stalni član Opere zagrebačkog HNK
Publika je dobila rijetku priliku čuti najopsežniju verziju Verdijeve opere Don Carlo pod vodstvom velikog maestra Elia Boncompagnija Branimir Pofuk Jučer je u zagrebačkom HNK na rasporedu bila četvrta ovosezonska operna premijera. U režiji njemačkog redatelja Dereka Gimpela zagrebačka je publika dobila rijetku priliku vidjeti i čuti vjerojatno najopsežniju verziju Verdijeve opere Don Carlo u redakciji i pod dirigentskim vodstvom talijanskog maestra Elia Boncompagnija. Ali, bila je to i večer u kojoj su svi reflektori, najveća pažnja i očekivanja bili usmjereni prema predvodniku sjajne domaće pjevačke postave, tenoru Tomislavu Mužeku, koji je, zbog niza razloga, bio glavni junak večeri.
Nezahvalna rola
Ponajprije, riječ je o njegovu debiju u ulozi Don Carla. – Likom Don Carla bavim se već dulje vrijeme, i to ne tek od početka ove sezone kada mi je predložena u Zagrebu. Onako potajno, tom sam se ulogom bavio proteklih desetak godina. Priželjkivao sam je, premda se radi o jednoj od najnezahvalnijih Verdijevih tenorskih rola. Pogotovo u ovoj petočinskoj verziji, Don Carlo ima najviše za pjevati i najteže pasaže, a svi drugi, osim njega, imaju hitove. Elizabeta ima dvije prekrasne arije, kao i Eboli, kralj Filip ima divnu scenu s Inkvizitorom, Rodrigo Posa ima svoju smrt, a kada se na kraju pred publiku dođe pokloniti i Don Carlo, ljudi su već i zaboravili što je on zapravo pjevao – ispričao nam je proslavljeni hrvatski tenor. Prije dvije godine, Mužek je trebao zapjevati Don Carla u Dresdenu, ali je bio spriječen. Za njega je sinoćnji nastup imao i poseban emotivni naboj kao prvi izlazak na pozornicu od prošlog ljeta, tragično obilježenog preranom smrću njegove supruge. Nadalje, zagrebačka publika ga željno očekuje još od 2011., kada je posljednji put nastupio u HNK u obnovi Puccinijeve opere La Bohème, a sinoć smo ga i prvi put mogli pozdraviti kao novog stalnog člana ansambla Opere HNK. – Još prije dva tjedna ležao sam u krevetu zajedno sa svojim sinom, obojica s temperaturom i teškim kašljem, tako da je trebalo dobro rasporediti snage da bih se do premijere vratio u formu – rekao nam je Mužek i dodao kako je svjestan da se od njega nigdje ne očekuje više nego u Zagrebu. Na predstavi se, s prekidima, radilo od prosinca. Redatelj Gimpel je od pjevača tražio da se posvete i najsitnijim psihološkim detaljima u tumačenju svojih likova, među kojima je Don Carlo sasvim sigurno najkompleksniji.
Maestro nije ni sjeo
– Maestro Boncompagni ima fascinantnu vitalnost i energiju. Znam mnoge dvostruko mlađe dirigente od njega koji nakon tolikih sati proba više ne bi mogli stajati na nogama, a on nikada nije sjeo. On točno zna što hoće, zato smo imali i iznimno mnogo pjevačkih proba – kaže Mužek. Zajedno s Mužekom veselimo se i sljedećoj sezoni, iščekujući koje će mu uloge biti dodijeljene na zagrebačkoj pozornici. One koje će pjevati u slavnoj Semper Operi u Dresdenu već se znaju. Čekaju ga u Čarobnoj fruli, Boemima, Ukletom Holandezu, a osobito se veseli i obnovi Beethovenova Fidelija u kojem će prvi put zapjevati Florestana.
DALIBOR MATANIĆ Nagodinu će predstaviti TV seriju “Područje bez signala” za koju scenarij prema romanu Roberta Perišića pišu Milan Živković i Hana Jušić