Sava – vječna predizborna tema za zagrebačke gradonačelnike
Ponovno je projekt Sava koji je bio proglašen strateškim za Hrvatsku i Zagreb (Strategija energetskoga razvitka Republike Hrvatske 2009.), pao u zaborav i skuplja prašinu još od Vodoprivredne osnove Grada Zagreba – 1982., da ne spominjemo gotovo sto godina od prvih projekata i pokušaja uređenja Save. Sada se i gradonačelnik Bandić probudio i spominje projekt „Zagreb na Savi“koji se istina nije mogao realizirati bez pomoći države odnosno Vlade RH koja za te projekte nije marila. Sada su došli Turci i vrlo rado bi uložili u hidroelektrane kada se hrvatski političari premišljaju desetljećima U Sloveniji su već sve što su željeli izgradili na Savi i šalju nam velike vode kada je to njima najpovoljnije i kopaju dno Save. Rezultat je pad nivoa podzemnih voda za 3 metra, a to znači veće troškove crpljenja vode za piće. Ako mislite da je to nekoga briga u Zagrebu i Hrvatskoj grdno se varate, a radi se o šteti od stotine milijuna kuna. Danas imamo više novih problema koji su apsurdniji po tome što su sredstva iz EU na raspolaganju, a mi nemamo pripremljene projekte za koje treba godina do dvije, a sredstva se trebaju povlačiti odmah. Najnoviji primjer apsurda u vodogradnji jeste da Hrvatske vode provode projekt uređenja rijeke Save kroz Zagreb pomoću 7 pragova i bez ijedne hidroelektrane što graniči s ludosti nakon 35 godina projektiranja i čekanja. Samo političari za to snose krivicu ali tu nema odgovornosti. Pogotovo je bivša Vlada zakazala i posebno ministri Grčić, Vrdoljak i Jakovina. Sredstva su na raspolaganju, projektanti bez posla i odlaze u inozemstvo, stoji građevinarstvo bez posla, stoji proizvodnja elektrostrojarske i hidromehaničke opreme i stoje ljudi bez posla i bez plaće i njihove žene i djeca bez hrane. Je li sada jasno što znači ne raditi svoj posao ministra pogotovo kada ima novaca za gradnju, struka hrvatska je na raspolaganju a nema političkih pokretača. Hrvatske vode u svojim planovima ne spominju više hidroelektrane, a HEP se usredotočio na fasade (da su bar one koje proizvode energiju fotonaponi kao susjedi Slovenci), TE-TO ili trgovanje strujom uglavnom kupovanje i to gotovo polovicu potrebne godišnje potrošnje. Takav stav i politika je potpuno neprihvatljiva i samo je neznalica mogao zamisliti da se jedan složeni višenamjenski hidrotehnički sustav izbaci iz ovoga EU modela financiranja odnosno subvencioniranja – i to energije koja je obnovljiva. Ali svejedno projekti hidroelektrana su zaleđeni i šteta je golema. Gledajući danas i zavideći Slovencima na njihovom lancu hidroelektrana do granice s Hrvatskom, žalim što 1965. varijanta zaštite Zagreba s lancem vodnih stepenica hidroelektrana autora prof. Elmira Svetličić s Građevinskoga fakulteta u Zagrebu, nije adekvatno vrednovana, jasno uz usku suradnju s urbanisti-