Kamere, senzori, laseri i radari ‘javljaju’ gdje su prepreke, ‘čitaju’ namjere pješaka na pločniku...
do početka idućeg desetljeća. Povjerenje koje traže proizvođači autonomnih automobila bitno se razlikuje od povjerenja koje je čovjek trebao imati u neke druge proizvode. Kad mu je u ruke došao novi mobitel ili računalo, život korisnika nije bio u opasnosti ako novi proizvod nije radio kako treba. Ovdje su ulozi ekstremno visoki. Iza autonomnog vozila koje ne bi radilo dobro, na cesti bi ostali mrtvi i ozlijeđeni ljudi. Prostora za pogreške u autonomnim automobilima nema. Zašto onda težiti autonomnoj vožnji? Timovi koji rade na razvoju autonomnih automobila ističu da vozači, u pravilu, za sebe misle da su sjajni, izvanredni. No, velik broj prometnih nesreća govori da su sjajni vozači ipak manjina. Ako napredna tehnologija može pomoći da se smanji broj poginulih i ozlijeđenih u prometu, onda to treba napraviti. Idući je argument protivnika autonomne vožnje da ne treba vjerovati računalima. Da, kvare se, imaju tko zna koliko manjih i većih problema. No, u automobil nije ugrađeno nešto poput “kutije” koju imate na stolu u uredu ili kod kuće. “Mozak” autonomnog automobila sličniji je računalu u velikom zrakoplovu. A u zrakoplovu se vozite, zar ne?
Inovacije već i u gradskoj klasi
Čak i kad si to tako posložimo, teško nam sjeda ideja da se zavalimo u vozačevo sjedalo, ali da na upravljač – umjesto ruku – naslonimo novine ili iPad. Da čitamo dok nas automobil vozi. No, razdvojimo li pojam autonomne vožnje na pojedine segmente, lako ćemo prepoznati poluautonomne i autonomne sustave koje već imamo u automobilima, ne samo luksuznima, već i onima kompaktne, pa i gradske klase. Sustave koji održavaju određenu brzinu vožnje i paze na razmak od automobila ispred rado koristimo na autocesti. Poluautonomno parkiranje (automobil sam okreće volan, vozač kontrolira kočnicu i gas) također više nije novost, a sad nas već pojedini proizvođači zabavljaju sustavom koji automobilu omogućava da se sam parkira na parkirališno mjesto ili u garažu – dok je vozač izvan automobila. Na naše tržište prošlog je mjeseca stigao osvježeni VW Golf sedme generacije, a s njim i mogućnost upravljanja multimedijom putem geste – jednostavno je, samo mahnete rukom i promijenite radiopostaju. BMW Serije 7 uz tu funkciju ima i mogućnost pojačavanja i stišavanja radija kružnim pokretom prsta. No, Golf je kompakt i prvi u kompaktnu klasu uvodi ovakvu tehnologiju. Također, vozaču omogućava da na ekranu u vozilu vidi tko mu zvoni na kućnim vratima te da kućna vrata iz automobila i otključa. Opel je sa svojim IntelliLux LED® Matrix svjetlima već pokrenuo svjetlosnu revoluciju,
Iz novog VW Golfa vozač vidi tko mu je pred kućnim vratima. Opel Insignia automobil iz suprotnog smjera smješta u ‘tunel’ da mu ne bi zaslijepila vozača
a s najnovijom Insignijom otišao je korak dalje otvorivši u svjetlosnom snopu svojevrstan tunel u kojem vozi automobil iz suprotnog smjera. Tako vozač Insignije savršeno dobro vidi čak i zavojitu cestu i područje uz cestu, a vozač iz suprotnog smjera nije zaslijepljen svjetlima. Upozorenje na automobil u mrtvom kutu danas već imaju svi modeli, kao i upozorenje o nenamjernom izlasku iz voznog traka. Sustavi autonomnog kočenja kad zaprijeti udar u vozilo ispred već su se udomaćili i u kompaktnim automobilima. Mazda je baš nedavno svoj sustav unaprijedila tako da, osim drugih vozila, “vidi” i pješake i bicikliste. Volvo je za novi XC60 najavio da će – kad naglo kočenje ne bude najbolja opcija – sam okrenuti volan, odnosno zaobići prepreku ili osobu koja se ispriječi pred njim. Svaki od tih sustava imamo, koristimo ga ili bismo to željeli jer svaki je od njih zapravo genijalan i olakšava nam život. Automobili koji imaju po nekoliko od navedenih sustava sve su češći i na našim cestama, a tako opremljeni automobili korak su do potpuno autonomnih vozila. Zašto nam je onda i dalje teško zamisliti automobil sa svim tim sustavima i sebe kako za uprav-