HOĆE LI HRVATSKA VLADA PASTI I ZBOG ‘LEX KNJIGA’?

Kad je zaprijetilo da ćemo ostati bez kečapa i tampona, uzjogunili su se i opozicija i vlast, pala je ‘politička krv’. A tko će zaštititi knjigu?

Baš kad se nekako u javnost počeo mukotrpno probijati pojam legologije, znanosti o čitanju, uz otvorenu “prijetnju” da bi se mogao na uskoj njivi entuzijazma i “primiti”, knjiga je doživjela udarac koji je zastrašujući u svojoj očekivanosti. Nema potrebe zdvajati nad dinamikom poslovne logike koja je ugasila lanac knjižara, a koju nam je nametnuo kapitalistički model gdje se nasilnom alkemijom spajaju tržište i protekcionizam. Otkako je i knjiga zamotana u korice profita, svedena je na “potrepštine” bez uzvišenosti i statusa. Ali i takva, kljasta i ponižena, još je uvijek bila dovoljno velika subverzija da se oko nje ne bi lomile kosti i vodile podzemne bitke oko davnih odjeka moći koji su odzvanjali vremenom. Jer sve je pitanje vremena. Kojeg više nema. Ray Bradbury napisao je kako nema potrebe paliti knjige da bi se uništila neka kultura. Dovoljno je stvoriti naviku kod ljudi da ih više ne čitaju. I tako, umjesto legologije mi ćemo hrvatsku javnost jednostavno de-legologizirati prije no što smo je sustavno uopće i počeli čitateljski odgajati. To što je propao lanac knjižara može biti tretirano kao partikularni poslovni promašaj, ali reakcija Vlade bit će pravi pokazatelj što ona misli o cjelokupnoj, a još k tome i vlastitoj kulturi. Jer, da vulgariziram, kad je zaprijetilo da ćemo ostati bez kečapa i tampona, uzjogunili su se i opozicija i vlast, pala je “politička krv” i dogodili su se silni pomaci da se ništa ne bi promijenilo. Sada, kada nam isti poslovni princip otežava ne samo dostupnost do knjige nego i smisao pisanja (zašto pisati ako neće imati tko objaviti) zanima me hoće li noću svijetliti Banski dvori na javno-tajnim sastancima s malim i velikim čitateljima, hoće li se donijeti “lex knjiga” i hoće li hrvatska Vlada, u ovom slučaju, pasti ako taj zakon donese ili ako ga ne donese? Ili će i knjiga pasti baš zato što su prije nje “pali” kečap i tamponi. Netko je napisao da u svaku izdavačku kuću dolaze pametni i budale, a posao glavnog urednika je da na prvi pogled prepozna one druge. Pitanje je tko je taj “glavni” tko će u Hrvatskoj “one druge” i istovremeno zle prepoznavati na svim razinama.