Nakon 20 godina gase OPG i sele se u Njemačku

“Ne ide više ovako... Želimo bolju budućnost svojoj djeci”

Marina Manojlović (33) s troje djece pridružit će se nakon završetka škole suprugu Daliboru koji već radi u Njemačkoj kao vozač ivica.beti@vecernji.net – Ne ide više ovako. Imamo troje djece, od iduće godine srednjoškolku koja želi ići na pedagoški, a spajamo jedva kraj s krajem. Idemo u Njemačku radi njihove budućnosti. Ovdje možeš dobiti samo prijavu na minimalac pa kad odeš u mirovinu nećeš imati ni za lijekove – priča 33-godišnja Marina Manojlović, vlasnica obiteljskog-poljoprivrednog imanja u selu Kovačevu pokraj Bjelovara.

Sezonska proizvodnja

Obiteljski OPG već se dvadesetak godina bavi uzgojem jagoda, no ovo im je, kaže, posljednja berba. Ona i troje djece pridružit će se tri godine starijem suprugu Daliboru koji već radi u Njemačkoj kao vozač. Proizvodnja jagoda, pojašnjava Marina, funkcionira dobro i zadovoljna je otkupnom cijenom, no uz to što je to sezonska proizvodnja koja traje svega nekoliko mjeseci, problem je birokracija. – Puno je posla, radnike koji pomažu u berbi treba prijavljivati pa kad sve stavite na papir i zbrojite, ne ostane ništa. Prije je išlo bolje. Nisu bili takvi rigorozni zakoni i nije se toliko zahtijevalo od proizvođača. Seljak je mogao biti seljak, a danas mora biti i knjigovođa. Nekad je bakica došla na plac prodati što je proizvela i nitko je nije pitao ništa, a danas će je otjerati jer nema OPG i papire. Odlučili smo početi ispočetka. Išla sam na tečaj njemačkog jezika tako da mogu raditi u svojoj struci. Završila sam trgovačku školu. Čula sam svakojake komentare o tome što ćemo u Njemačkoj, zašto bježimo... Ima zlobnih ljudi koji svašta pričaju. Trudim se i sve što radim, radim za djecu, a onda netko sa strane pametuje. Idemo zato završiti ovu berbu, pričekati završetak školske godine i početi pakirati kovčege – govori Marina. Polovicu nasada jagoda sorte Clery, koja se pokazala zahvalnom jer daje sočne plodove, a ne one kao kad zagrizeš jabuku, već su izorali. – Iduće godine će još plodove ubrati roditelji moga supruga, a hoće li nastaviti uzgoj, hoće li imati volje i snage, to ovisi o njima – dodaje. I njezina sestra i brat su već u Njemačkoj. Sestra je otputovala prije tri, a brat prije dvije godine. – Super su se snašli i zadovoljni su. Nitko još nije rekao da se vraća kući, a to puno govori. Na neki način ne idemo u nepoznato, idemo takoreći svojima – napominje.

Normalna obitelj

Ona i suprug raspitali su se o daljnjem školovanju djece stare 14, 12 i 9 godina. Učit će njemački i normalno pohađati nastavu. Bit će, kažu, normalna obitelj. – Suprug je i ovdje bio vozač, no nije ga bilo po cijeli tjedan. Tamo će dolaziti svaki dan s posla u 17 sati jer ima normalno radno vrijeme, sa slobodnim vikendima. Nema pritiska, nije u kamionu od jutra do mraka. Moći ćemo kao obitelj normalno funkcionirati. Tako bi trebalo i inače biti, bilo gdje... – zaključuje.