Milijuni mrtvih od gladi u 21. stoljeću slika su krize morala

U svijetu se proizvodi više hrane no što je potrebno da svatko dobije dnevnu količinu kalorija, a opet su stotine milijuna ljudi gladne, a još više je pothranjenih i bolesnih

Usvijetu će se i ove godine baciti najmanje 1,3 milijarde tona hrane vrijedne 940 milijardi eura, u razvijenim zemljama i 95 do 115 kilograma po stanovniku, a s druge strane isti taj svijet suočava se s najvećom humanitarnom krizom u modernoj povijesti, s novim valom migranata prema kojemu bi se nedavni egzodus iz jugozapadne Azije i nekih sjevernoafričkih zemalja preko Sredozemlja u Europu mogao činiti poput potočića. Na stravične slike izgladnjele djece koja skapavaju na prašnjavoj zemlji, leševa uginule stoke u Africi..., koje se posljednjih tjedana dijele na društvenim mrežama, mnogi gledaju bez previše empatije, kao i na domaću stvarnost kopanja po kontejnerima. No ne samo da su milijuni mrtvih zbog gladi u 21. stoljeću zastrašujuća realnost. Prema dokumentu austrijske tajne službe koji je nedavno na uvid dobio njemački Bild, akutna bi glad, s kojom pod ruku idu politička i ratna previranja, etnički i vjerski sukobi, korumpirane vlade, kršenja ljudskih prava, siromaštvo i klimatske promjene, iz Afrike u Europu samo do 2020. mogla potjerati i 15 milijuna izbje- glica. Prema dramatičnom apelu iz Somalije, koja je proglasila nacionalnu katastrofu, glađu je ugroženo više od šest milijuna osoba. Ekstremna suša tu je zemlju pogodila već treći put u 25 godina. U pretposljednjem navratu odnijela je oko 300.000 života, a u posljednjem koji još ubire žrtve već više od 100.000. Siromaštvu i žeđi na rogu Afrike nimalo ne pomažu ni sukobi s pobunjenom islamističkom skupinom Al-Shabaab, a u četverolistu drame nalaze se i Nigerija i Južni Sudan te Jemen na Bliskom istoku, upozorava UN, ističući kako u samo te četiri zemlje gladuje oko 20 milijuna ljudi. Takvo što UN ne pamti od svoga osnutka 1945. Bez kolektivne pomoći i organizacije, teško da će se išta riješiti, upozorava Stephen O’Brien iz UN-a. No ona je zasad, čini se, svjetlosnim godinama daleko.

Zna se tko je odgovoran

Eurozastupnica Marijana Petir, članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta, kaže kako problem gladi u svijetu nije problem proizvodnje, tehnologije i sirovina, kao ni bacanja hrane i klimatskih promjena, već prije svega krize morala i krize politika koje se vode kako na globalnoj razini tako i unutar pojedinih država. – On je rezultat borbe interesa pojedinih elita na globalnoj ili lokalnoj razini ili pak rezultat globalnih previranja, pri čemu je hrana samo jedno od sredstava za ostvarivanje ciljeva takvih politika. Upravo političke odluke i one koji ih donose smatram najodgovornijima za glad – tvrdi ona. Prilikom obilježavanja 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata, papa Franjo rekao je da su brojni sukobi u svijetu zapravo dio Trećeg svjetskog rata koji se manifestira u zločinima, masakrima, uništavanju. No tu činjenicu nitko ne želi priznati jer bi morao priznati neuspjeh politika koje se provode posljednjih desetljeća. Izvješće UN-a za 2015. govori kako je 1990. gotovo polovica zemalja u razvoju živjela u ekstremnom siromaštvu, više od 1,6 milijardi ljudi, a 2015. 836 milijuna. Uspjeh ili neuspjeh? Jer oko 800 milijuna ljudi još pati od gladi, od čega 230 milijuna u Africi, južno od Sahare, gdje je postotak neuhranjenosti najveći u svijetu. – Zbog svega toga nije moralno prihvatljivo ni bacanje hrane ni pretjerano korištenje resursa za njezinu proizvodnju kako bi se potom bez razmišljanja bacala – objašnjava Petir. No i na tom je primjeru jasno da je glad u svijetu prije svega posljedica loših politika koje su okrenute profitu umjesto ljudima. Stotinjak kilograma bačene hrane po stanovniku razvijenih zemalja nije ništa drugo nego luksuz, dok stanovnici mnogih afričkih zemalja jedu jedan obrok dnevno (ako i toliko). Obrok za cijelu obitelj košta dolar i sastoji se od kukuruzne kaše, riže i graha. U 12 afričkih zemalja prisutno je 37 hrvatskih misionara koji im pokušavaju pomoći s vrlo ograničenim resursima, ovisni prvenstveno o dobrim ljudima. Jedan od njih je projekt potpore prehrambeno-terapijskim jedinicama u DR Kongu, za koji su građani RH osigurali donacije putem Papinskih misijskih djela. – Svako šesto kućanstvo dobilo je sjemenje za uzgoj pojedinih kultura, kikiriki, grah i kukuruz, osnovni poljodjelski alat, ali i hranu – ribu – kako ne bi u gladi i nedostatku hrane dobiveno sjeme pojeli. U drugoj fazi projekta dobili su i domaće životinje – koze i/ili kuniće – kaže Petir. Projektom bi se trebalo osigurati i zdravstveno zbrinjavanje 433 kronično neuhranjene djece obitelji iz Konga, gdje je stopa smrtnosti 2,6 djece dnevno na njih 10 tisuća. – Žalosna je činjenica da bismo glad u svijetu riješili kada bismo spasili samo jednu četvrtinu hrane koja se godišnje baci, još je žalosnije što o tim brojkama stalno govorimo, a ništa se ne poduzima – kaže Petir. Glad na afričkom kontinentu nije teško povezati ni s teorijom zavjere u stilu F. Williama Engdahla koji kaže da onaj tko kontrolira hranu, kontrolira i ljude. – Hrana je danas kao i sve ostalo – roba, a ne ljudsko pravo. U svijetu se proizvodi značajno više hrane da svatko dobije potrebnu dnevnu količinu kalorija, a opet su stotine milijuna ljudi gladne i, što je apsurd, još je više njih pothranjeno i bolesno jer jedu nekvalitetnu hranu koju si jedino mogu priuštiti – tvrdi Dražen Šimleša, sociolog s Instituta drušvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Klimatske promjene, degradacija tla, uništavanje okoliša zbog vrlo često destruktivnog načina proizvodnje hrane, a s druge strane i elitizam zelenog kapitalizma u obliku nerazmjerno skupih zdravijih prehrambenih namirnica takvu situaciju samo pogoršavaju. – Danas je onima koji kontroliraju proizvodnju i politiku špekuliranja hranom jednostavnije i jeftinije hranu držati u skladištima i hangarima dok joj ne poraste vrijednost na tržištu ili čak i uništiti nego dati onima kojima je potrebna. Hrana treba biti kao i zrak, voda i pravo na dom, dio paketa osnovnih ljudskih prava – ističe Šimleša.

Klica razdora

Eurozastupnica Biljana Borzan iz Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane EP-a kaže kako bi se u vrijeme globalno nestabilne sigurnosne situacije i s ratovima u susjedstvu globalne sile više morale potruditi. No baš suprotno! U trenu kad UN upozorava na najveću humnanitarnu katastrofu od 1945., američki predsjednik Donald Trump kaže “America first!” i najavljuje rezanje američkog doprinosa humanitarnoj pomoći 40%. – Radi se o samozavaravanju i kratkoročnoj uštedi, a dugoročno o sijanju klica za katastrofe – kaže Borzan, ističući kako je EU najveći neto donator humanitarne pomoći u svijetu, za što osim humanitarne komponente postoji i strateška politička računica. Bolje je ulagati u razvoj siromašnih zemalja i sprečavanje katastrofa nego u zidove. Nema tog zida ili ograde Nastavak na 30. stranici

Danas je onima koji kontroliraju proizvodnju i politiku špekuliranja hranom jednostavnije i jeftinije hranu držati u skladištima i hangarima dok joj ne poraste vrijednost na tržištu ili čak i uništiti nego dati onima kojima je potrebna