Ukazanja pod upitnikom, pastoral ide dalje
U Međugorju su papine riječi snažno odjeknule, a nekima se čine kao korak unatrag
Nakon zadnjih papinih izjava i njegovih kritiziranja Gospinih ukazanja čini se da se ipak može naslutiti budućnost Međugorja
I dok su neki očekivali da bi se u Međugorju ovoga vikenda, na blagdan Gospe Fatimske, mogla barem u jednom dijelu obznaniti Gospina poruka međugorskoj vidjelici Mariji Pavlović od 25. kolovoza 1991. („Što sam započela u Fatimi, završit ću u Međugorju“), dogodilo se sasvim suprotno. „Hladan tuš“, nakon silno pozitivna odjeka papina izaslanika, Poljaka Henryka Hosera otprije mjesec i pol dana, došao je od samoga pape Franje i to upravo na njegovu povratku iz Fatime. Tako se Međugorje našlo između dva Gospina blagdana, onoga Gospe Lurdske, kada je papa imenovao Hosera za posebnog izaslanika i ovoga sada, Gospe Fatimske, u pomalo suprotstavljenim i kontradiktornim pozicijama, ako se gleda pozitivan Hoserov stav o Međugorju i papino kritiziranje samih ukazanja.
Prva ukazanja autentična
Međutim, čini se da se upravo iz jedne i iz druge pozicije može naslutiti budućnost Međugorja. Njome je pak, naime, sam mons. Hoser, kojemu je papa povjerio pastoralni dio međugorskog fenomena, rekao da će svi biti zadovoljni tj. i oni koji su za i oni koji su protiv Međugorja. Hoser je, sa svoje strane, pozitivno govorio o plodovima Međugorja i to upravo u kontekstu nove evangelizacije, što papa u avionu nije ni spomenuo. Papa je bio kritičan isključivo o ukazanjima i to – pazi sad! – samo ovima u posljednje vrijeme. Time je, zapravo, nehotice otkrio nalaze međunarodne vatikanske komisije za Međugorje, a koji se već neko vrijeme u crkvenim kuloarima prepričavaju upravo na identičan način tj. da će se prva ukazanja međugorskim vidiocima prihvatiti vjerojatno kao autentična i da se još istražuju, dok će ona ostala još biti pod upitnikom. Crkvene vlasti, naime, ne skrivaju da ih muči „inflacija“broja ukazanja, kojih, prema nekim izračunima ima više od 40.000. Papa se oslanja na tu tezu i na još jednu, a to je da se radi o unaprijed dogovorenim terminima vidioca s Gospom, čak se pomalo izrugujući tom „režijom“. No šteta je što se, kada se to spominje, zaboravlja da je Gospa, npr. i u Fatimi, odakle se papa upravo vraćao, „naručila“troje pastirića već na sljedeće ukazanja 13. lipnja u isto vrijeme i na istom mjestu u dolini Cova Iria, najavivši im koliko će im se puta ukupno ukazati. To iz
Papa je bio kritičan isključivo o ukazanjima i to samo ovima u posljednje vrijeme
Papa je nehotice otkrio nalaze međunarodne vatikanske komisije za Međugorje Hoserovo izvješće, koje će dati okvir za pastoralnu budućnost, papa tek treba dobiti
današnje perspektive, zanimljivo, nikome nije čudno. Također, nikome nije čudno niti to što je upravo papa Franjo lani proglasio izvanrednu (!) Godinu milosrđa, koja je u temeljima imala na tisuće i tisuće Isusovih ukazanja sv. Faustini Kowalskoj, koja je ona jednim dijelom zabilježila u svome čuvenom dnevniku. Zanimljivo je kako to nitko ne drži „inflacijom ukazanja“ili pak spornom samu sliku Milosrdnog Isusa, koja je također bila zaštitni znak spomenutog jubileja, a koju je sv. Faustina dala naslikati točno onako kako joj je Isus izdiktirao. Uz to ne treba zaboraviti niti sudbinu čuvenoga Padre Pija, kojega je baš papa Franjo proglasio, uz sv. Leopolda Mandića, suzaštitnikom te iste Godine milosrđa, a koji je godinama čamio u crkvenom zatvoru i bio pod crkvenim kaznama, jer su ga ondašnje crkvene vlasti lažno optužile da je sam sebi isprovocirao rane i stigme jodnom otopinom.
Hoserovo izvješće
U Međugorju papine su riječi snažno odjeknule. Nekima se čine kao korak natrag u odnosu na Hoserov posjet otprije mjesec i pol. No papa tek treba dobiti Hoserovo izvješće, koje će dati okvir za pastoralnu budućnost Međugorja, koja je po svemu sudeći neupitna i njegov će status biti riješen u dogledno vrijeme. Ukazanja će i dalje ostati najvruća tema. Čak da i Crkva prizna autentičnost samo onih prvih, kako je otkrio papa u avionu, ostaju ona nakon njih, koja se i danas događaju u svome redovitom ritmu. I o kojima će Crkva, kako se govori, donijeti sud tek kada u potpunosti prestanu.