Pobjesnjeli Max: četiri desetljeća fascinacije kaosom nakon apokalipse

Kultni australski film o preživljavanju nakon nuklearnog rata ima poklonike širom svijeta – odijevaju se u kožu, voze nabrijane motocikle..., a u organizaciji Mirka Penavića drugu godinu zaredom heroju Maxu odat će se počast i u Zagrebu

it će skoro 40 godina otkako smo prvi put vidjeli film o heroju distopijske priče postapokaliptičnog doba. Pobjesnjeli Max ili ipak bolje u engleskoj jezičnoj verziji Mad Max bio je tada nešto potpuno novo, ali i svojevrsna točka na i prijetnje svijetu nuklearnim ratom. Naziralo se tada da zapadna politika prevladava u nadmetanju s istočnim blokom, da se svjetska politika pomiče prema Bliskom istoku. Da je Mad Max sniman 60-ih godina, tretiralo bi ga se možda tek kao bolji propagandni uradak, ovako je imao predispoziciju da umjesto strepnje proizvede – vojsku fanova. Oni danas imaju čak i svoj dan. Odnosno, ne baš dan, nego praznik kojim nekog vikenda u godini obilježavaju svoju naklonost prema unikatnom svjetskom serijalu.

Utemeljio žanr

Wasteland Weekend, logično, iznimno je posjećen u Australiji, ne puno manje u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama. U nas se praznovanje filmova o preživljavanju doba nakon nuklearnog rata zove Mad Max Day. – Po uzoru na australski Wasteland Weekend odlučio sam i ja kao fan filma napraviti Mad Max feštu. Radim je za svoj rođendan, a ove godine slavim 40. Ususret su mi izašli i prijatelji koji su podržali ideju, a pogotovo Zvonko koji je vlasnik Karting arene gdje će se festival i održati. Također, i legendarni birc u Trnju Zvjezdana prašina koja će također počastiti sudionike za vrijeme defilea, jer kakav bi to Mad Max dan bio bez vožnje po gradu. Kostimiranje za feštu vrlo je jednostavno, sudionici ne trebaju pratiti striktno likove iz filma, nego se samo obući kao da je smak svijeta – kaže organizator hrvatskog Wasteland Weekenda Mirko Penavić. Prošle je godine događaj organiziran prvi put. Besplatne vožnje Karting arenom, posjet Escape Roomu i – glumljenje nekoliko scena iz kultnog serijala. Uz, najbitnije, kostime nalik onima iz filmova. Slična uprizorenja priređuju i fanovi serijala Ratovi zvijezda, njihovi su kostimi s vremenom postali gotovo vjerodostojne kopije originala. Medmeksovci kroče sličnim stopama, no u odnosu na distopiju u kojoj se događa priča o nomadu-pravedniku koji tumara postapokaliptičnim pustopoljinama, mala je razlika. Tehnologija spaja fanove širom svijeta. – Mad Max fanovi dosta su povezani preko društvenih mreža. – Svakodnevno pratim događanja u svijetu, a mogu se pohvaliti da su za naš hrvatski Mad Max dan čuli posvuda u svijetu i da su događaj pratili sudionici filma Mad Max. Fešte vezane uz tematiku Mad Maxa sad se organiziraju po cijelom svijetu i postali smo dosta povezana zajednica koja razmjenjuje iskustva. Najjača je, naravno, Australija, pa Amerika, ali i u Europi ima super festivala s kojima smo povezani – Junktown u češkoj i Luna Negra u Španjolskoj. No to su festivali koji iza sebe imaju dosta kapitala i rade velike fešte. Naš Mad Max dan više je na dobrovoljnoj bazi, nema neke zarade. Zato ide dodatna zahvala sponzorima koji su prepoznali entuzijazam – govori Penavić. No, čini se da je hrvatskim fanovima Mad Max Day malo više od dobrog tuluma, kao što bi to za ljubitelje piva bio Dan svetog Patrika. Na toj se proslavi eventualno odjeneš u zeleno, ovdje na ulicu izlaziš kao Toe Cutter ili Gyro Captain, u kostimu vlastite izrade. – Kad je izašao, film je bio revolucionaran, režiser George Miller s ekipom je napravio čudo. Nepoznati režiser iz Australije za malen je novac napravio film koji je utemeljio žanr. Prvi dio bio je niskobudžetan, ali je ostvario puno fanova i poklonika diljem svijeta. Kad sam ga pogledao, znao sam da ću kad narastem voziti motore. Za drugi nastavak Miller je imao veći budžet i tu je tek napravio čudo – utemeljio je cijeli jedan žanr – postapokaliptički film. Mnogim fanovima baš je taj drugi dio i najbolji, najbolji je također i Mel Gibson koji je postao zvijezda nakon serijala. Zanimljivo je da se priča, za razliku od svih filmova koji idu u nastavcima, nekako prati, a ovdje je režiser nakon prvog dijela u drugom obrađivao sasvim drukčiju temu – odjednom se svi bore za hranu i gorivo i civilizacije više nema... Treći nastavak fanovi ne cijene puno, režiser je htio napraviti film sličan Gospodaru muha o napuštenoj djeci, ali su ga iz Hollywooda zamolili da napravi još jedan dio Mad Maxa pa je na dosta loš način i s hollywoodskim stilom povezao obje ideje. Zadnji nastavak je među fanovima bio dugo očekivan, deset godina sam na forumima pratio razvoj situacije, nisam se htio zavarati i postaviti prevelika očekivanja i mogu reći da je meni film bio O.K. – objašnjava naš sugovornik. Fascinacija je potpuna, o filmu se i njegovim glavnim akterima zna sve. Golem je i njegov utjecaj na pop-kulturu. Nabrijana vozila,