OMJER SNAGA OSTAO JE ISTI, KAKO ONDA NA PRIJEVREMENE IZBORE

Kakav će biti rasplet parlamentarne krize uzrokovane izbacivanjem Mosta iz Vlade? Nagovješćuju li rezultati lokalnih izbora epilog nacionalne političke drame koja je zbog lokalnih izbora nakratko pala u drugi plan te trebaju li Hrvatskoj nakon lokalnih i prijevremeni parlamentarni izbori? Jednostavno, jesmo li pametniji nakon nedjelje? Pred Plenkovićem je svakako odlučujuća, treća bitka na nacionalnoj razini. Nakon što je obranio ministra financija, svrgnuo Božu Petrova i postavio Jandrokovića za predsjednika Sabora, premijer će vrlo skoro u parlamentu braniti sebe i svoju Vladu. U tome će mu svakako na ruku ići rezultati koje je HDZ ostvario u nedjelju. Jer, koliko god Zagreb bio neuralgična točka Plenkovićeva unutarstranačkog pripetavanja, HDZ se potvrdio kao najjača politička snaga u zemlji. Istovremeno, Plenkovićev manevar sa Zagrebom bio je žrtvovanje pijuna na kojeg ionako nije računao kako bi se riješio desnog stranačkog balasta. Na stranu HDZ-ov loš rezultat u Zagrebu, ali Hasanbegovićeva nacionalna politička platforma, čije je stvaranje najavio u izbornoj noći, tek ima perspektivu snage pravaških strančica, a dezintegracija desnog biračkog tijela, kao eventualna opasnost za HDZ, zasad nema nimalo veći efekt od usitnjavanja ljevice kroz pojavu protestnih i aktivističkih pokreta od kojih su neki ušli u lokalna i regionalna vijeća. Plenkoviću na ruku dodatno ide činjenica da se njegov donedavno najveći oponent – SDP – na lokalnim izborima nije proslavio – Bernardićeva stranka potučena je do nogu u važnim sredinama poput Splita i Varaždina, izgubila je vodeću poziciju u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, dok istovremeno nije napravila nikakav značajan iskorak u gradovima i županijama gdje je dosad bila slaba. Još je jedna važna pojava uočljiva nakon preksinoćnjih događaja: opći je dojam da se SDP u javnom diskursu kao predmet analiza nalazi u sjeni HDZ-a i Mosta. Čak i alternativni nezavisni pokreti i liste izazivaju više pažnje od stožerne stranke ljevice. Oči javnosti uprte su u okršaj dojučerašnjih partnera u Vladi i najezdu nezavisnih lista pa je teško očekivati da bi SDP u ovome trenutku mogao dobiti podršku birača dovoljnu za pobjedu na eventualnim prijevremenim izborima, još manje da bi imao snage okupiti novu presloženu parlamentarnu većinu. Iako Petrovov i Grmojin pokret nije HDZ-u nanio nijedan teži udarac, činjenica je da se Most učvrstio kao treća politička opcija u zemlji. Postali su nacionalno prisutni i participiraju u gotovo svim gradskim i županijskim vijećima za koja su se natjecali. Problem je što Most još nije vertikalno posložena stranka s ograncima po terenu pa ni njihove novopečene općinske, gradske i županijske vijećnike ne veže stranačka stega. Ako nakon drugog kruga izbora ne zadrže Metković, teško će zadržati svoje tek regrutirane predstavnike diljem Hrvatske. Je li im se isplatilo rušiti Vladu zbog takvog rezultata, pokazat će vrijeme. Iako to neće javno priznati, apetiti su im bili daleko veći. Tako ispada da se ni nakon ovih lokalnih izbora suštinska konstelacija ključnih političkih snaga nije bitno promijenila. Odakle onda crpiti optimizam da bi situaciju promijenili prijevremeni parlamentarni izbori?

Opći je dojam da se SDP u javnom diskursu kao predmet analiza nalazi u sjeni HDZ-a i Mosta