Neka nas sport spaja kad nas već vražja granica razdvaja
Mnogi bi vas voljeli vidjeti kao hrvatskog izbornika? Imate izbornika, poštujte kult i tradiciju reprezentacije
Junak riječkog trijumfa otvoreno govori o pobjedi NK Rijeke i svom životu u Hrvatskoj
Spavao je samo nekoliko sati, umoran, ali svjestan da je napravio jedan od najvećih rezultata u svojoj trenerskoj karijeri. On je Matjaž Kek
Grad šampiona probudio se u ponedjeljak mamuran i sunčan, a trener Rijeke Matjaž Kek (57) već je prije deset ujutro bio na Rujevici, mjestu najveće fešte otkako je kluba i grada. Sunčane naočale nisu mogle sakriti slavljeničku noć. I silan ponos. Matjaž, kako vam je to uspjelo i kako ste znali? Rekli ste uoči Božića da ćete riješiti prvenstvo prije posljednjeg kola u Maksimiru. – Rekao sam da bih volio. Strahovit je bio pritisak jer Dinamo nije posustao. Kad smo mislili da smo ga slomili, onda smo mi napravili kiks, što je i normalno jer puno njih nije bilo pod takvim pritiskom. Imao sam osjećaj na trenutke kao da svi u sebi duboko vjeruju. Poslije Intera na Rujevici možda je malo i prešla granicu ta samouvjerenost pa smo dobili dobru pljusku protiv Lokomotive. To je bio jedan od ključnih trenutaka sezone nakon kojeg smo se vratili u normalu. U prvom djelu sezone igrali ste jako dobro. – Bolje nego na proljeće. Sami smo tada znali da smo moćni i možda smo i previše sami potencirali neke stvari koje mogu utjecati na to jesi li prvi ili nisi u hrvatskom nogometu. Je li postojao neki trenutak kad su igrači osjetili da nema nazad? – U Portugalu sam to osjetio. Radničke pripreme s dobrim rezultatom koji su nam dali sigurnost. I onda smo došli u Osijek gdje smo se digli iz mrtvih nakon 2:1 s dva Frankova gola. Mora te poljubiti i sreća, ali moraš imati i kvalitetu igre i karakter. A takve karaktere nije lako skupiti, iz toliko različitih krajeva, kultura. Spomenuli ste različite kulture u svlačionici, ali opet bliske. Slovenci, Makedonci, Crnogorci, Austrijanac Gorgon...
Balkanski šarm je dobar
– S te mi je strane bilo lakše jer je komunikacija s igračima jedna od najbitnijih stvari u nogometu. Izvanredno se snašao Gorgon koji ima poljske korijene, danas s njim na našem govorimo. A opet nam je taj mišung donio taj balkanski šarm. Ne možeš to naučiti ni kupiti što Vešović i Ristovski imaju u sebi, a što je iznad standarda. Taj šarm bio je ključan jer oni su ipak flegma, a mi Slovenci padamo u očaj. Kaže meni Rile: „Pa bit
Neke su stvari u cijeloj borbi mogle i morale biti gospodskije. A mi smo ostali gospoda Što god tko mislio, Mamić je napravio puno, a mislim da nam je čestitao baš iskreno
će dobro, treneru, nemojte se derati“. Ja mu kažem: „Nemoj zaj..., što će biti“. I onda se navučeš kad vidiš da je znao. Kad se gleda strast Ristovskog, teško je povjerovati da je stranac. – Čista emocija. Ono slavlje... Ne možeš to odglumiti. Ako je to gluma, onda je za Hollywood, svima Oscara odmah! Svima je nešto u karijeri dosad falilo, Bezjak i Gorgon nešto su osvajali, ovi koji su došli izvana nisu se do kraja probili kao Elez i Župarić. Osvojili ste 88 bodova kolo prije kraja. Čini se sa strane da vam je bilo lakše na terenu nego boriti se sa stvarima izvan njega... – Moramo priznati poslije svega da smo imali izuzetnog takmaca koji danas ima više bodova nego u nekim prvenstvima koja je osvajao. Dinamo na igralištu radi strahovit pritisak s rezultatima, serijama. U nekim momentima kao da su pali, ali ganjali su i dalje. A drugo su provokacije u medijima. Bilo je pritisaka, ali vani je to puno gore, samo što mi u Hrvatskoj nismo bili naviknuti na ove situacije jer je Dinamo dugo dominirao pa nije bilo potrebe za nečim. Kažeš nekad na sve to da te ne zanima, ali u podsvijesti znaš što je izjavio Jozak ili Svetina. To je dio nogometne priče, folklora koji ipak nije ni u jednom trenutku prešao granicu zle namjere. Probali su. Možda je naš način malo drukčiji. Sve čestitke koje sam dobio završavale su sa „zasluženo“. Koliko ih je bilo? – Puno, nisam brojio. To samo znači da je napravljen veliki posao. Kad ti prizna u noći slavlja veliki suparnik kao što je Zdravko Mamić na onakav način... Jest on dobar glumac, ali mislim da je bilo iskreno. Jeste li kad kontaktirali sa Zdravkom Mamićem? Je li vas on znao nazvati, pohvaliti...? – Normalno, porazgovaramo. Iako, o nogometu on i ja govorimo drukčijim jezikom. Ali smatram da razumije nogomet. Nije ni tako jednostavno napraviti sve što je on uspio. Puno ih vidi Mamića kao jedini problem, ali ja se tu baš i ne slažem. Uvijek sam govorio da je Dinamo ispred nas bio zato što je kvalitetniji na terenu. U jednom trenutku bilo mi je drago kad je Zoran Mamić otišao u Arabiju. Rekao sam i Zoranu: “Hvala Bogu da si odmaglio, možda će mi biti lakše.” Moraš imati konkurenciju u životu. Dio folklora bili su sudački previdi i povici na njih, naročito krajem jeseni i početkom proljeća s kulminacijom u Vinkovcima. Je li vam to i pomoglo budući da se Mandat vam za hrvatske pojmove traje fergusonovski. Napadate Ligu prvaka? – I Damir i ja dovoljno smo pametni da znamo što nas čeka. Naš je dogovor toliko čvrst da tu nema dvojbe. Nisu to neki uvjeti, ugovor je odavno dogovoren, brojke stoje i ne mogu se pomaknuti. Sad nakon što smo ovo ostvarili moramo vidjeti dalje što se može, kakva je perspektiva. Znate da je Rijeci teško bez svaka pogreška počela oštro secirati?
Zavolio sam ovaj kraj
– Nikome to ne može pomoći. Najviše su sami sebi suci radili probleme. Derbi u Maksimiru (1:1), kad je bilo vidljivo što se radi, bio je jedan od trenutaka kad si je sudac sam stvorio pritisak s kojim mora živjeti, ali bilo je to i dobro jer smo zadnjih mjesec dana lakše o tome pričali. Nešto sam i razgovarao sa sucima. Nije im bilo lako, ali rekao sam im: “Sami ste se doveli do toga.” Danas se sve secira, iz svih kutova. No, ističem da je liga i sa svim tim postala jako dobra, s Hajdukom koji se digao, Osijekom, Lokomotivom... Ima stvari koje bi se mogle gospodskije napraviti, kao ono kad ne znaš hoće li ti igrač u reprezentaciju ili neće, svakako da ima. Bilo bi manje diskusija radi li se nešto namjerno ili ne. Medijski je liga odlično popraćena, a onda je teško prevariti. Svaka je tekma uživo... Možete li zadržati sastav? – Morat ćemo prodavati da bismo mogli živjeti cijelu godinu. A kad prodaš, ne možeš odmah biti moćan. Dinamo se nije raspao, ali imate li osjećaj da su njegovi igrači na Rujevici shvatili da protiv sebe imaju veću momčad? – Ono prvo poluvrijeme postavilo je stvari kako smo mi željeli. Osjetili su našu moć i da ni u jednom trenutku ne mogu biti sigurni. I drugi su to vidjeli, možda im se stranog ulaganja jer apetiti će biti puno veći. A to traži onda i novca, a mi moramo razmišljati kako će ljudi koji tu rade imati za jesti. Strahovito sam umoran i, ako samo pomislim da bih već 14 dana nakon kraja trebao početi nove pripreme... Ne vidim se u ovom trenutku u tome. Sezonu treba do kraja dovesti. Mišković me zadužio i nema šanse da bih bio nekorektan, toliko je puta zaslužio respekt. (mm) i zbog toga dogodila Koprivnica. Što ste u toj dugoj utrci otkrili o samome sebi? – Naučio sam da čovjek sam danas u nogometu ne može ništa napraviti i da ti treba kontinuitet da bi zadržao liniju koja nosi iskustvo, znanje, emocije, karakter. Naučio sam par lekcija o karakteru koji će mi u životu dobro doći. Najveći je uspjeh pokazivati gard iz utakmice u utakmicu. I normalno, odem na plac, na Učku biciklom, ljudi te zaustavljaju i ne možeš ostati imun na emocije.
Ne pregovaram ni s kim
Nakon izbacivanja Stuttgarta legli ste u svlačionici na stol i popili pivo. Kako je u nedjelju izgledao taj trenutak kad ste ostali sami? – U jednom sam trenutku 90. minute pogledao iza sebe stožer i igrače zagrljene... Učinilo mi se da ne bi bilo fer uzimati im taj trenutak. Previše se mene gura. OK, netko mora voditi, ali ne može čovjek sam. Je li bilo ozbiljnih poziva iz drugih klubova? – Normalno da ljudi pitaju. Ali nikad nisam sjeo s nekim. U subotu je ulazak u Maksimir. Što tražite od igrača? – Da dobiju utakmicu! Dinamo nas je i jučer stisnuo. Bio sam ljutit na sebe poslije Pule kad je Dinamo izgubio od Hajduka pa nismo pobijedili. Igrali smo po dvije utakmice, pratili prijenose. I tu ozbiljno mislim da nije bilo fer da stalno igramo poslije njih. Ma nemojte mi pričati o televiziji i interesu, pa interesantni su i Barca i Real. Postoji još jedan posao u hrvatskom nogometu koji možete raditi iz Rijeke... – Ne znam koji je to. Pa reprezentacija se može voditi s Kvarnera... – Ha-ha, nemojte. Hrvatska ima izbornika, to se poštuje. Nikad se ne bih miješao u ničiji posao. Svi ti igrači koji su po svjetskim klubovima, nisu tamo slučajno. Poštujte kult i tradiciju.