Agrokorov dug od 300 mil. eura doći će na naplatu jamcima u BiH

Otezanje s restrukturiranjem duga glavna su slabost hrvatske strategije Agrokorova spašavanja

Komadanje Agrokora moglo bi već za koji dan krenuti iz Bosne i Hercegovine. Ako Agrokor u iduća četiri radna dana ne plati kamatu na svoju obveznicu s dospijećem 2019., na naplatu će mu dospjeti cijela glavnica od 300 milijuna eura. Dužnik je, dakako, Agrokor d.d., no on ima i jamce za isplatu te obveznice, a to su poduzeća Agrokor trgovina, Jamnica, Konzum, Ledo, Ledo Čitluk, PIK Vinkovci, Sarajevski kiseljak i Zvijezda. Agrokor kao vladajuće društvo koncerna i sva njegova ovisna poduzeća u Hrvatskoj zaštićena su od prisilne naplate jer ih je Vlada premijera Plenkovića stavila pod režim izvanredne uprave. Ali, Bosna i Hercegovina nije donijela nikakav propis poput lex Agrokora pa Agrokorova poduzeća u BiH nisu zaštićena od ovrhe. Vlasnici Agrokorovih obveznica 2019. mogli bi, a vjerojatno će to i učiniti, kako je to predviđeno prospektom, pred sudom u New Yorku i u skladu sa zakonom američke savezne države New York, zatražiti prisilnu naplatu 300 milijuna eura i dospjele kamate od Sarajevskog kiseljaka i Leda Čitluk. No, to vjerojatno ni izbliza neće biti sve. U sljedećim mjesecima, budući da mu to hrvatski zakon čak i zabranjuje, Agrokor neće iskupiti ni kupone obveznice s dospijećem 2020. od 325 milijuna eura i 300 milijuna američkih dolara, pa bi se lako moglo dogoditi da Sarajevski kiseljak i Ledo Čitluk moraju platiti i te Agrokorove dugove. Kad se početkom godine pročulo da hrvatski Konzum ima problema s plaćanjem robe i mjenica, uzbuna je podignuta i u BiH. Prema izvješćima medija, prvi je na moguću krizu upozorio premijer Federacije BiH Fadil Novalić: 36 posto BiH tržišta maloprodaje je u rukama Konzuma, rekao je, a bosansko-hercegovački dobavljači od Konzuma potražuju oko 450 milijuna KM (225 milijuna eura). No, ako bi se išta dogodilo, Konzum ima imovinu, smirivao je Novalić. Uslijedio je sastanak premijera, Vanjskotrgovinske komore BiH, hrvatskog veleposlanika u BiH i uprava Agrokorovih tvrtki kćerki u BiH. Zaključeno je “da ne treba dizati paniku jer nijedan proizvođač iz BiH ili netko tko Agrokoru pruža usluge nije se obratio Komori tražeći da se zaštite njegova prava”. Agrokorovim dobavljačima iz BiH preporučeno je “da sklope nove ugovore i da svoju naplatu osiguraju bankovnim i drugim garancijama, kako ni ubuduće ne bi bili oštećeni”. Potkraj travnja ministar vanjske trgovine BiH Mirko Šarović rekao je kako će i BiH “možda trebati posegnuti za zakonskim rješenjima kojima će BiH reagirati na rizike proistekle iz krize u poslovanju hrvatskog Agrokora”. U BiH su posebno bili na oprezu nakon bankrota slovenskog trgovačkog lanca Tuš koji je sve dugove ostavio svojoj BiH podružnici. Ali, budući da “nije bilo naznaka odljeva novca iz BiH u centralu Agrokora”, na kraju nikakav zakon nije donesen. Na obveznice su, čini se, zaboravili. Prve kockice domina Agrokora mogle bi se zato početi rušiti upravo u BiH, otkrivajući glavnu slabost hrvatske strategije Agrokorova spašavanja: otezanje s restrukturiranjem njegova duga.