MLIJEKO I SIR S OBITELJSKE FARME Za petero djece i sebe zarade dovoljno u svom dvorištu
“Poljoprivredu treba voljeti, a mi smo izabrali živjeti od nje. Ako ovaj posao radiš bez volje, nije dobro”, kaže Mijo Pranjić
Sir prodaju na kućnome pragu i sajmovima, njime opskrbljuju i restorane, a na farmi će uskoro imati i robote za mužnju krava
Najprije je imala lonac u koji je stalo 15 litara mlijeka, zatim je kupila za dvije litre veći. Onda je na red došao onaj od 50 litara. Danas 39-godišnja Anja Pranjić u ljetnoj kuhinji u svojim loncima dnevno preradi oko 180 litara mlijeka, mahom u kuhani kravlji sir. Proizvodi sir sa začinima poput sjemenki buče, paprike, vlasca, origana... ili bez njih, kako već mušterije traže. U ponudi su i dimljeni, a ako kupac naruči, na svome će pragu isporučiti i svježi sir i vrhnje. Godišnje napravi između četiri i pet tona sira.
Ne kukaju da im je teško
– Uzme mlijeko, a ne plati – zadirkuje ovu trgovkinju po struci suprug Mijo. Jer sve što Anja ne preradi u sir obitelj Pranjić iz Drenovaca – sela nedaleko od granice s Bosnom i Hercegovinom, o kojemu se govorilo tek za poplava u županjskoj Posavini prije tri godine – proda Vindiji. Svaki drugi dan iz njihova dvorišta cisterna odvozi oko 1300 litara mlijeka zbog čije je kakvoće Hrvatska poljoprivredna agencija obiteljskome poljoprivrednom gospodarstvu Pranjićevih prije dvije godine dodijelila oznaku “Mlijeko hrvatskih farmi”. – On je glavni za degustaciju. I kritike – uzvraća Anja suprugu, na što se petero djece Pranjićevih – Ana, Mia, Mihael, Antonio i David – stade smijuljiti, baš kao i njihova baka Ika Pranjić. Jer svi oni dobro znadu da Anja i Mijo jednako puno i marljivo rade. I nikada ne kukaju kako im je teško niti vole slušati kuknjavu drugih. Kad ih priupitate kako su oni, za razliku od mnogih drugih proizvođača – opstali, objasnit će da su išli korak po korak i njihov dug nikada nije bio veći od vrijednosti junica koje imaju, a koje bi, u slučaju da nešto pođe po zlu, prodali. – Poljoprivredu treba voljeti, a mi smo sami izabrali živjeti od nje. Ako ovaj posao radiš bez volje, nije dobro. Mogli smo se i mi spakirati i otići u Njemačku. Al’ mi želimo Njemačku napraviti ovdje – kaže Mijo. – Plaću zaradimo u svome dvorištu, imamo i za radnika i za ulaganje u ono o čemu ovisimo. Nama je OPG jedini izvor prihoda – izgovara Anja dok idemo prema starome dijelu staje, u kojemu su Mijini roditelji Ika i Lovro – oboje podrijetlom iz okolice Brčkog – kupili plac u Drenovcima, gradili kuću i još prije četiri desetljeća započeli uzgajati bikove. – Radili smo neko vrijeme u Njemačkoj i sve što smo zaradili uložili u bikove. Imali smo šestero djece, trebalo ih je školovati. Četiri kćeri završile su fakultete – kaže ponosna 75-godišnja baka dvadeset i troje unučadi. Kada je Lovro Pranjić 2003. godine smrtno stradao na traktoru, Mijo je preuzeo brigu o gospodarstvu. Za prehranu goveda danas Pranjići obrađuju 40 hektara što vlastite, što zemlje u najmu. Uzgajaju kukuruz, soju, ječam, zob i travne smjese. Na gospodarstvu radi cijela obitelj. Ani su četiri godine pa ipak mami želi pomoći u čišćenju sirane, Mia ima deset godina i još razmišlja što će biti, baš kao i njezin dvije godine stariji brat Mihael. David će uskoro imati 18, ide u srednju strojarsku, nedavno je bio dva tjedna na praksi u Irskoj. I nije mu se dopalo. Ako među njih četvero i ne bude zainteresiranih za poljoprivredu, gospodarstvo se sigurno neće ugasiti. Pobrinut će se za to 14-godišnji Antonio koji će se ujesen upisati u srednju poljoprivrednu jer je poljoprivreda, u kojoj sada pomaže, ono od čega želi živjeti. Zbog njega Pranjići imaju i lipicance Krabbu i Siglava Gajetana te mješanca Sokola. Anja i Mijo Pranjić naglašavaju da je važno slušati i prihvatiti savjete struke i da će teško uspjeti onaj tko nije spreman na to. Prošla su, svjesni su, vremena kad je bilo dovoljno imati tri krave i kantu za mužnju mlijeka. Zato će oni, bude li sve išlo po planu, na svojoj farmi na kojoj je 70 goveda simentalca – od čega je tridesetak muznih krava koje u prosjeku dnevno daju svaka po 23 litre mlijeka – odskora imati robote pa će njihova farma za ovaj dio Hrvatske te susjedne Bosnu Hercegovinu i Srbiju biti oglednom.
Robot dolazi u ispomoć
Dok nam pokazuje snimku koju je načinio za posjeta farmi u Austriji, koja ima takav robot, Mijo Pranjić objašnjava da se zahvaljujući tehnologiji u konačnici povećava proizvodnja mlijeka do 30 posto, a da se pritom itekako vodi računa o dobrobiti životinja pa one na takvim modernim farmama, na primjer, nisu vezane lancima u staji. Ovisno o količini mlijeka koju daje, robot izračuna koliko krava treba pojesti i ne može se dogoditi da jednako dobiju krave koje daju malo i krave koje daju puno mlijeka. Za telad robot odvaja mlijeko pomuzeno od krava koje su se tek otelile, zatim prepoznaje ako se u organizmu životinje počeo događati kakav upalni proces... To što će stroj umjeti prepoznati bolest Pranjićevima puno znači zato što je veterinar iz Drenovaca nedavno otišao raditi u Irsku jer u ovom i okolnim selima nema dovoljno goveda da bi mogao opstati. – Nezgodno je to. Sada sve što možemo uradimo sami – kažu supružnici. Radi proširenja postojeće farme i opremanja mini sirane Pranjići se namjeravaju kandidirati za sredstva iz mjera programa ruralnoga razvoja. Dugoročno, u planu su i gradnja kušaonice, seoski turizam... Bez obzira na to hoće li dobiti novac ili će im se dogoditi da kao i 2009. ne prođu na natječaju za mini siranu, Anja će uskoro imati kamo preseliti svoje lonce jer se mini sirana uređuje. Ako ne bude išlo drukčije, Pranjići će je vlastitim sredstvima pomalo opremati pa će Anja Pranjić u novome prostoru praviti jednako kvalitetan sir koji obitelj prodaje na kućnome pragu i sajmovima, a njime opskrbljuje i restorane.