Radišni Osječani izvode zaboravljeni operetni hit
Nakon praizvedbe 1921. imala je 400 predstava u nizu
Mi smo odradili manje intervencije, a drukčiji pristup postigli smo s izvođačima i dobili sjaj u očima, kaži redatelj Glavan suzana.lepan@vecernji.net – Kada smo rekli da postavljamo “Bajaderu”, bilo je pitanje, koju “Bajaderu”, jer operetu Emmericha Kálmána nikada nitko nije čuo. Ne bih ulazio u to zašto je nestala sa scene, ali kada je napisana, postala je hit, izvedeno je 400 predstava u nizu. Sam Kálmán izjavio je da je to najbolje djelo koje je napisao. Dakle, zaslužuje pažnju – najavio je dirigent Filip Pavišić premijeru operete koja je na repertoaru HNK Osijek u petak. Redateljska je palica u rukama mladoga Nenada Glavana.
Posegnuli za mladima
Uvriježeno je mišljenje kako je opereta, nastavio je Pavišić, “lagan fah, puno jednostavniji od opere, no to mogu reći samo oni koji je ne poznaju”. – Možda je “Aida” kao opera pjevački teža ili nedostižna nekim pjevačima, ali žanr operete puno je zahtjevniji jer u njoj mora sve štimati, pjevački, glumački, vizualno, scenski, u protivnome je negledljiva. Same radnje, doduše, jesu uvijek bajkovite priče koje ne drže vodu ni na papiru – istaknuo je dirigent. Osječki ansambl, nastavio je, “možda u potpunosti i nije spreman izvesti takvu operetu”. – Posegnuli smo za mladim licima koja ovaj grad nije vidio, kao što nije čuo za “Bajaderu”. I to je pun pogodak – misli Pavišić. A pjevačima, glumcima i plesačima nije bilo lako ostati “u komadu”. Bilo je “natečenih guza” i istegnutih ligamenata.
Polomila ansambl
– Došla sam ambiciozno, prvo sam doslovno polomila cijeli ansambl pa išla vidjeti što oni mogu. Osječki HNK nekad je imao baletni ansambl i trebalo bi ga vratiti. Svi su oni, praktički, volonteri, rade kao informatičari u firmama pa u 22 sata dođu na probu, ja u to doba već vidim bijele miševe od umora – našalila se koreografkinja Almira Osmanović. “Bajadera” je u Osijeku izvedena 1953., a rijetki su i u svijetu oni koji se u nju upuštaju. – Bilo je tek oskudnijih izdanja u Rusiji. Mi smo odradili manje intervencije, a drukčiji pristup postigli smo s izvođačima i dobili žar na sceni, iskričavost i sjaj u očima – ispričao je redatelj Nenad Glavan. “Bajadera” je nastala iza Prvog svjetskog rata, a reflektira se u njoj, kazao je, potreba iskakanja iz realnosti i sivila u maštu. – Paradoksalno, upravo u teatru skidamo maske, smijemo se i plačemo drukčije, postajemo iskreniji – rekao je Glavan, mladi redatelj kojem je ovo prvi angažman u Osijeku. Diplomirao je filmsku, a potom magistrirao digitalnu režiju na Sveučilištu Sapienza u Rimu. U talijanskoj je prijestolnici završio slučajno. – Išao sam u šoping po maturalno odijelo. Takve su bile ‘90-e u Splitu, nije bilo izbora robe, a imati trendy maturalno odijelo bilo je od životne važnosti u pomodnom Splitu. Stigao sam u Rim, odsjeo kod studentica iz Splita i silno želio ostati. Troškovi studiranja tih su godina u Rimu i u Zagrebu bili podjednaki – prisjeća se. Nesuđeni je student novinarstva u Zagrebu želio biti ratni izvjestitelj. – I teatar je velika bitka – zaključuje Glavan.
Almira Osmanović poručuje da bi Osijek trebao vratiti veliki baletni ansambl Pjevački, glumački, scenski... u opereti sve mora štimati, ističe dirigent MERYL STREEP: Gluma nije biti netko drugi. Pronalaženje sličnosti u nečemu izuzetno drugačijem, pronalaženje samoga sebe, to je gluma