Jednom smo Švicarce ostavili na nuli u jednom setu
la, s oduševljenjem je prihvatio kontru kao način života, što je bio antipod onoj košarci koja se igrala u Europi s teškim i teško pokretljivim centrima. Nemjerljivi Ćosićev talent dobio je pokriće u trofejima. Premda je kao klinac bio štrkljast poput kakva ogoljela stabla, pa su ga zvali Žila, već je i za juniorskih dana bilo jasno da je riječ o sportašu posebnog dara. Shvativši to kao njegov suigrač u Zadru, tada ponajbolji branič Giuseppe Giergia svoj je nastup u reprezentaciji na SP-u u Montevideu uvjetovao njegovim igranjem. A kada je Krešo jednom ušao u državnu vrstu, a već do svoje 19 godine osvojio je i svjetsko i olimpijsko srebro, iz nje više nije izlazio. Ne samo zbog bjelodanog talenta nego i zbog dopadljiva karaktera.
Vjernik u komunističkoj eri
Čarobna je bila i njegova transformacija u vjernika. Mormonsku vjeru prihvatio je da drugoj godini studija za što je znao reći: – Postoji tisuću razloga zašto se ne bih trebao priključiti Crkvi i samo jedan razlog zašto bih trebao, a to je zato što je to istina kojoj su me podučavali moja majka i baka. Po povratku iz SAD-a Krešo je bivšu SFRJ odveo do tri naslova europskih prvaka, ali i do olimpijskog zlata u Moskvi 1980. Sve to vrijeme trudit će se da u komunističkoj SFRJ gradi temelje Mormonske crkve. O tome je njegova supruga Ljerka govorila prigodom Krešina imenovanja u Košarkašku kuću slavnih: – Osim što je bio pažljiv suprug i otac, Krešo je bio Božji čovjek i patriot. U eri komunizma imao je hrabrosti biti vjernik. U vrijeme kada je to bilo opasno za obične ljude, a kamoli za javno poznate. U postameričkoj eri Krešo je svom Zadru donio još dva, sveukupno pet, naslova. No, bilo je situacija i kada je Zadar morao spašavati iz živog blata. Jedne je godine postao jedinstven slučaj u svijetu. Istovremeno je bio trener ljubljanske Olimpije, a odlazio je igrati utakmice za Zadar. Nakon nezaboravne sportske karijere (1965.-1983.), Ćosić se otisnuo u diplomatske vode, o čemu je jednom sam rekao ovo: – Hrvatski predsjednik bio je uvjeren da je nakon Zagreba za našu mladu državu najvažniji grad bio Washington pa me poslao tamo jer poznam Ameriku. Naš današnji suparnik, Švicarska, u prvom kolu zagrebačkih kvalifikacija svladala je Dansku sa 3:1, uz 21 bod Steigmeira Odbojkaši Hrvatske igrat će večeras (20 sati, Dom odbojke) protiv Švicarske u drugom kolu zagrebačke kvalifikacijske skupine za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Švicarci su u prvom kolu pobijedili Dansku (3:1), no nije to reprezentacija koja bi trebala biti preozbiljan suparnik za naše. Švicarci su samo jednom igrali na velikom natjecanju. I to davne 1971. godine kada su na Europskom prvenstvu u Italiji osvojili 19. mjesto. Hrvatska je igrala na tri EP-a, a najbolji plasman ostvarili smo 2005. godine kada smo također u Italiji bili osmi. Dvije godine kasnije u Rusiji smo bili 14., a 2015. godine smo na EP-u u Italiji osvojili 15. mjesto. Što se tiče Svjetskog prvenstva Hrvatska je igrala samo na jednom, 2002. godine u Argentini kada smo osvojili pretposljednje, 19. mjesto. Jedan od stožernih igrača u Argentini bio je Dejan Laninović, današnji sportski direktor reprezentacije. Sa Švicarskom smo igrali samo jednom. Bilo je to 1999. godine kada smo u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo dvaput pobijedili sa po 3:0. U to vrijeme set se igrao do 15 bodova. Zanimljivo je da je prvi set u domaćoj utakmici završio sa 15:0 u našu korist. Ni klubovi iz Švicarske nisu ni blizu europskog vrha. Ove sezone njihov prvak Volley ispao je u 3. kolu kvalifikacija za Ligu prvaka, dok je Biogas ispao u 3. kolu Challenge cupa od portugalske Benfice. Bilo je dvaput po 3:2 za portugalsku momčad.
Kao izbornik, Ćosić je s reprezentacijom bivše SFRJ osvojio dvije bronce (na EP-u i SP-u)