Martin: Sada drugi mene gledaju velikim očima
U veslanju nema klupskih ugovora. Naš klub je Hrvatska i zato nam je dragocjena pomoć države preko MORH-a, ističe Damir drazen.brajdic@vecernji.net Damir Martin i njegov čamac jučer su krenuli put Češke. Damir zrakom, a čamac kopnom. Spojit će se sutra u Račicama, na poprištu Europskog prvenstva u veslanju na kojem ponajbolji svjetski skifist od petka do nedjelje brani naslov prvaka Europe. Štoviše, junak olimpijskog finala u Riju bio je prvak Starog kontinenta dvaput zaredom (2015. i 2016.) i sada ga svi smatraju favoritom. – Svjestan sam toga i znam da tako na mene gledaju. Osjetio sam to i u Beogradu na prvom Svjetskom kupu. Kao što sam se ja uspoređivao s Maheom, Synekom i Tufteom, sada sam vidio da i mene netko gleda takvim očima. Imat će 22 konkurenta, no tko će mu od njih najviše prijetiti? – Syneku je to umjetno jezero isto ono što je meni Jarunsko jezero – domaći teren. Najmotiviraniji je svjetski prvak do 23 godine Tim Ole Naske. Od njih 22, čak njih 20 je unutar deset sekundi sa mnom, a ako je tako, to ne može biti vožnja nego potpuni angažman. Jarunske vode više nisu tako nemirne kao što su donedavno bile. – Prešao sam iz Trešnjevke u Croatiju i sada imam mir. Novi klub stoji iza mene, osigurao mi je sredstva za pripreme i putovanja. Osim toga, iza mene je i isti tim ljudi, svi oni koji su me pratili u Riju, osim fizioterapeuta Golubičeka koji je u timu češkog tenisača Berdycha. Znači li to da nema više napetosti između HVS-a i njegova trenera Šuka, za kojeg su mu predlagali da ga se odrekne? – Ima ih i dalje, ali trenutačno miruju. Ja se ni prije nisam time htio baviti, no morao sam nešto učiniti jer sam vidio da stvari ne idu u dobrom smjeru. Dakle, nitko iz njegova okruženja nije izgubio svoj status. – Sve je ostalo isto, osim što je David Šain izgubio ugovor s MORHom, no kako više nema četverca na pariće, a on od 2013. nema velikih rezultata, on više nije sportaš vojnik. A ja sam član pričuvnog sastava Oružanih snaga, za što primam 4000 kuna mjesečno. Koliko sportašima iz “težačkih” sportova znači takva podrška? – To nam daje sigurnost. Znamo da možemo računati na tih 4000 kuna. To znači da nas je država koju predstavljamo u svijetu prepoznala. Jer, mi nemamo klupskih natjecanja i ugovora s klubovima. U našem sportu nema Bundeslige, nego su svi nastupi pod državnom zastavom. Baš kao i kod skijaša, atletičara... Dakle, na međunarodnoj sceni, Hrvatska je naš klub.