Kada u JAR-u počnu štrajkati, mi bježimo u kamp
Afrika je zanimljiv kontinent zato što se uz posao može puno toga vidjeti. Život je ondje sasvim drukčiji od života na koji smo mi naučili. Bilo mi je lijepo, ali nikada se ondje ne bih vratio – kaže Mijo Stojanac (51) iz Slavonskog Broda. Stojanac je tri mjeseca radio na gradilištima termoelektrana u Južnoafričkoj Republici, gdje posljednjih godina odlazi sve više Slavonaca. Prema njegovim riječima, plaće naših radnika u toj egzotičnoj zemlji više su od 5000 eura, a posao nije ništa teži nego u Hrvatskoj, jer metalska struka svuda je ista. Kada ne radite, možete uživati obilazeći prelijepa turistička odredišta, netaknutu prirodu, uživati u stvarima koje su kod nas nezamislive, poput šetnje s lavovima, slonovima i drugim divljim životinjama, koje hranite kao kućne ljubimce. Hrana im je specifična, ali ukusna, a klima podnošljiva. Ipak, postoji jedan velik problem – sigurnost. – Domaće crno stanovništvo ne voli Europljane jer misli da im oduzimamo posao, a posebno su opasni kada organiziraju štrajk. Mi tada napuštamo gradilište i vraćamo se u kamp. To moramo učiniti tako brzo da ponekad ne stignemo pokupiti ni alat – ističe Stojanac. Da bijelci u Africi doista žive u strahu, jasno je, kaže, i po tome što kroz ograde oko svojih kuća provlače struju, a preko vrata i prozora postavljaju metalne “gelendere”. Donekle razumije mlade ljude koji u Afriku odlaze trbuhom za kruhom, ali onima starijima, koji imaju djecu i obitelj i koji su manje-više osigurali egzistenciju, Mijo Stojanac to nikako ne bi preporučio.