Jesu li žene koje idu na hodočašće teroristi?
Nakon nedjeljnoga prvoga izbornoga kruga gotovo svi izborni akteri predstavljaju se izbornim pobjednicima. Pa čak i oni koji su to prvo izborno poluvrijeme izgubili, uzdajući se da će pobijediti u drugome poluvremenu. Još je veći apsurd da ni poraženi ne žele priznati svoje poraze. Kada se pogledaju svi izborni rezultati, vidljivo je da su jedini pravi pobjednici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, pulski Boris Miletić, zadarski Branko Dukić, istarski župan Valter Flego, međimurski župan Matija Posavec te zagorsko-krapinski župan Željko Kolar. Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković svoju je stranku proglasio izbornom pobjednicom jer je dobila najviše župana i gradonačelnika u Hrvatskoj. No, većinu tih osvojenih mjesta Plenković bi sigurno dao za mjesto zagrebačkoga gradonačelnika. U Zagrebu je pak njegov stranački favorit Drago Prgomet dobio mizernih pet posto, koliko bi vjerojatno dobio i svaki Zagrepčanin da je, poslije slučajnog odabira na zagrebačkim ulicama, kandidiran za zagrebačkoga gradonačelnika. Istovremeno, SDP kao najjača opozicijska stranka ne bi dobio ni tih pet posto! Jer, svoga kandidata zapravo nije ni imao. Hrabri SDP-ov predsjednik Davor Bernardić sakrio se iza suknje Anke Mrak-Taritaš. Ona je na izborima, u stvari, bila SDP-ova politička manekenka. Ako Anka Mrak-Taritaš izgubi, Bernardić bi mogao reći da je ona ionako bila samo kandidat HNS-a. Ako pobijedi (u što je teško vjerovati), Bernardić bi se vjerojatno počeo hvaliti da je ona bila upravo njegov odabir. Kada se pogleda kompletna lista s rezultatima prvoga izbornoga kruga, može se reći da je jedan od pobjednika toga kruga i bivši varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok. On se, kao kandidat gru- pe građana, u politiku trijumfalno vraća, nakon što je iz nje bio protjeran šest godina. I to usprkos činjenici da je kao varaždinski gradonačelnik smislio danas kultni Špancirfest i Varaždin vratio u srednjoeuropski kulturni krug. Politički “pajdaši” su ga možda upravo i zbog svega toga strpali u bajbok, jer Hrvati čovjeku mogu sve oprostiti osim uspjeha. Slično se dogodilo i događa se i zagrebačkome gradonačelniku Milanu Bandiću. Unatoč tome što je Zagreb učinio velegradom, najljepšim adventskim gradom te najpoželjnijom europskom destinacijom, što je za njegova mandata uređen Jarun, što je kultivirao nekadašnju baruštinu zvanu Bundek i što su, osim toga, za njegove vlasti u Zagrebu sagrađeni Muzej suvremene umjetnosti, Muzička akademija... Kada se pogledaju izborni rezultati Mosta, vidljivo je da bi ta donedavna “moralna vertikala” društva i politike mogla konačno biti prepoznata kao obična podvala. Moglo bi se dogoditi da Most izbore izgubi čak i u svome Metkoviću. Stipe Gabrić Jambo najavljuje “Bitku na Neretvi” prijeteći da će Most srušiti u Neretvu! Njihovi ih zemljaci ipak najbolje poznaju. U par proteklih godina dobro su ih upoznali i ostali stanovnici Hrvatske. Moglo bi se reći da su “mostograditelji” više iritirali nego što su pridonosili hrvatskoj demokraciji. Na početku su puno obećavali, ali su od tih obećanja malo što i ispunili. Zagrepčani su očito slično ocijenili i SDP i njiegova predsjednika Davora Bernardića. U Zagrebu se Bernardić proveo kao bos po trnju. Zbog lošeg zagrebačkog rezultata, u SDP-u je nastao stranački raskol, a Bernardiću prijeti smjenjivanje. SDP se na ovim izborima uglavnom loše proveo. Pobjeda mu se smiješi samo u crvenoj Rijeci, gdje Vojko Obersnel i nakon 17 godina gradonačelnikovanja može mirno spavati. Od SDP-ove tragične političke sudbine u Zagrebu još je tragičnija njegova politička sudbina u Splitu gdje je bivši SDP-ov član i bivši splitski gradonačelnik Ivo Baldasar dobio samo 535 glasova!!! U Splitu će se inače voditi rat između tzv. varoškoga i vlaškoga Splita, odnosno između Andre Krstulovića Opare, koji personificira varoški, i Željka Keruma koji personificira vlaški Split. Pobijedi li HDZ i u Splitu, tada će se doista moći reći da je HDZ pobjednik ovih izbora. Da Andrej Plenković nije iz HDZ-a otjerao Zlatka Hasanbegovića i udaljio Brunu Esih, HDZ bi vjerojatno i u Zagrebu postigao puno bolje rezultate. Možda najbolje do sada. Iako je donedavni ministar unutrašnjih poslova, koji je granicu prelijetao zrakoplovom, građane tješio “kako se na to treba priviknuti”, samo se lud čovjek s time treba pomiriti. Problem prijelaza granica i već je nego što se misli. Ne zna se na kojem je graničnom prijelazu gore, posebno za putnike koji putuju autobusom, organizirane skupine ili oni koji nemaju novaca za zrakoplov, a putovati se mora. Izvješća o čekanju na granicama “do pola sata” najobičnija je laž, jer se samo jedan autobus pun putnika, na ovakav način, ne može pregledati prije sat vremena. Kako to izgleda u praksi donosim iskustvo nas koji smo kao vjernici iz srednje Bosne išli na hodočašće u Zadar i Šibenik 20. i 21. svibnja. Ranije smo rezervirali hotel u Zadru i poslali podatke o svakom putniku. Na autobusu je bio natpis da se radi o hodočašću, pa su nas ipak na graničnom prijelazu Kamensko detaljno skenirali na izlazu i ulazu bosansko-hercegovački policajci kao i hrvatski policajci – i sve je trajalo više od dva sata jer je bila grupa od 59 osoba. Svi smo bili s hrvatskim putovnicama, pa bih možda i mogao razumjeti BiH policiju, ali da policija RH tako striktno skenira svaku hrvatsku putovnicu na skeneru koji malo-malo pa blokira (gdje im je čista krpa za brisanje prljavštine sa skenera?), to je priča o kojoj ne treba šutjeti. To je maltretiranje i policije i putnika. Da to bude još zornije spominjem da smo došli prvi na granicu i iza nas je odmah došao još jedan autobus. Njih je slijedilo čekanje i našeg i njihovog skeniranja. Možemo samo zamisliti koliko se čeka na Slavonskom Brodu ili slovenskoj granici kad se skupi desetak autobusa... Rado bih upitao one koji donose ovako nebulozne i rigorozne odluke o prijelazu granica, kad su autobusom prelazili granicu gdje se sada satima čekali bez vode, toaleta .... ? Kakvi su to ministri i policija koji autobus pun mahom žena u šezdesetim godinama s hrvatskom putovnicom sat vremena skeniraju? Jesu li one koje idu na hodočašće teroristi? Što se to ne kaže u Brusselsu? Teroristi su, na žalost, u Europi i ne voze se autobusima! Ako će se ovako i dalje raditi na granicama, onda bi bilo korektno upozoriti putnike koji idu iz BiH u Hrvatsku i dalje ili iz Hrvatske, posebno iz Slavonije preko Bosne u Međugorje, Mostar, Sarajevo ili na srednji Jadran, da bez prijeke potrebe ne idu preko BiH, odnosno preko Hrvatske na Zapad, posebno ne autobusom, jer “treniranje strogoće” koje je započela Slovenija, prihvatila je Hrvatska, a onda i BiH. Zašto ministri prometa i policije Slovenije, Hrvatske i BiH i njihovi “zapovjednici” iz Bruxellesa ne sjednu u autobus s ostalim putnicima pa prvo na sebi isprobaju “mjere” koje propisuju drugima? Zašto kolegijalno ne razgovaraju i dogovaraju u zajedničkom interesu? Zašto njihovu neslogu i netrpeljivost ispaštaju građani? Možemo samo zamisliti koliku će štetu pretrpjeti turizam i prijevoznici i što se stvara loš dojam o susjednoj državi. Svoje građane maltretiramo štiteći europsku gospodu, koja čini mi se, na žalost, samo žanje ono što je posijala.
Od SDP-ove političke sudbine u Zagrebu još je tragičnija njegova sudbina u Splitu, slično kao i Mostova u Metkoviću