S. Reynolds: U Ciboni nisam radi novca već radi prilike
Za oca ne znam, a biološku majku još nisam upoznao
Dražen Brajdić Scottie Reynolds jedini je član najbolje petorke američke sveučilišne košarke koji nije završio na NBA draftu još od 1976. godine U obje utakmice finala s Cedevitom koje je Cibona dobila i povela 2-1, trener Damir Mulaomerović isticao je igrače koji su postigli samo po dva koša. U prvoj je to bio Nebojša Joksimović (35), a u drugoj Amerikanac Scottie Reynolds (29, 188 cm).
Vratio sam se zbog suigrača
No, Mula je hvalio ono što su oni spremni činiti za momčad, pa je tako za Scottieja kazao: – Scottie se jako žrtvovao za momčad i njegov karakter za naš sastav puno znači. Bez obzira na to koliko koševa postigao, njegova prisutnost nam je jako važna. I meni kao treneru je značajno imati takvog igrača koji nikad ne prigovara i igra čak i ozlijeđen ili bolestan. Tako je i u ovoj utakmici igrao nakon dvodnevnog izbivanja s treninga radi angine, uz povišenu temperaturu, na vlastiti rizik. Pohvalio je trener ono što Reynolds čini za suigrače, naglasivši da takva požrtvovnost baš i nije tipična za američke košarkaše koji igraju izvan svoje zemlje. No, ovako je to objasnio: – Nisam htio tek tako odustati od tako važne utakmice, a znao sam da ako mogu izići na teren mogu i pomoći. Možda ne efektivno 100 posto, ali koristiti svakako mogu. Došao sam u dvoranu dva sata prije utakmice, dali su mi lijekove koji su me držali sve do posljednje četvrtine. Tek tada počeo sam osjećati slabost. A Cibonin “neobični” Amerikanac momak je koji je voljan žrtvovati se za momčad čak i ako nije na vrijeme plaćen. A u takvim prilikama Amerikanci se često požale da im je baka bolesna pa odu u SAD i više se ne vrate. – Mogao sam nekoliko puta otići, no svidjelo mi se zajedništvo u momčadi pa nisam htio nikamo ići. Kada sam u stanci prije doigravanja otišao kući, znam da su neki očekivali da se neću vratiti, no vratio sam se zbog momčadi, ali i zbog želje da osvojim naslov. Scottie je takav jer ga je život naučio da u svakoj prilici mora biti pošten, a Cibona mu je dala priliku u sezoni za koju je mislio, zbog dvije teške ozljede, da neće ni igrati. – U lipnju 2016. imao sam dvije ozljede i dvije preporuke za operaciju i mislio sam da ove sezone neću ni igrati. Uostalom, u kolovozu sam trebao potpisati ugovor s ruskim Avtodorom, ali nisam prošao na liječničkom pregledu. Kada se pak u studenome Cibona pojavila s ponudom, doživio sam to kao sjajnu priliku da se igrački vratim na scenu. Vrlo brzo osjećao sam se blagoslovljenim da mogu igrati u takvoj momčadi. Blagoslovljen je bio i time što su ga, kada njegova biološka majka nije znala kamo bi s njim, posvojili neki dobri ljudi. Naime, kada ga je rodila, njegova majka bila je nezaposlena tinejdžerica. – Znala je da se neće moći brinuti za mene, zato me i dala na posvajanje. To je najnesebičnija stvar koju je mogla učiniti za mene jer su ljudi koji su me posvojili najbolji na svijetu. Bez njih ne bih bio to što jesam i svaki dan zahvaljujem Bogu što mi je dao priliku da živim. Majka me predala u ustanovu za nezbrinutu djecu dok još ničega nisam bio svjestan, a potom me udomila obitelj Reynolds koja me na kraju i posvojila.
Mula me puno toga naučio
Biološku majku nije upoznao. – Majku nikad nisam sreo, a za oca i ne znam tko je. Moja obitelj živi u Virginiji, a za majku čujem da je još u Alabami. Ja znam tko je ona, a ona ne zna što se sa mnom zbilo i što radim. I zato bih je volio sresti. Ne zamjeram joj jer sam čuo cijelu priču. Kada me rodila, imala je 18 godina, išla je u školu, usporedo je i radila i brinula se o majci i baki. Kao što su mu Reynoldsi bili oslonac u odrastanju, i u Ciboni postoji čovjek kojem se Scottie u svakoj prilici voli zahvaliti. – Treneru Mulaomeroviću dugujem puno. Premda nisam dugo igrao, kada sam došao u klub odmah mi je dao priliku i brzo mi vratio samopouzdanje. Bio je igrač, štoviše razigravač, pa se može poistovjetiti sa mnom. Naučio me puno, dao mi je priliku da pokažem što mogu. I Mulaomerović je jedan od razloga što je Reynolds još uvijek tu i što ne poteže upravu za zaostale plaće. – Nisam došao u klub po novac, nego po priliku. Da sam došao radi novca, već bih otišao.
Treneru Mulaomeroviću dugujem puno. Dao mi je priliku i vratio igračko samopouzdanje