Hrvatska se d izložila rizik financijski vjero nje pokušaju n Agrokorov
Lex Agrokor kratkoročno je razu pred lokalne izbore isplatiti plaće, n će problem kad se interesi tvrtke suprotni interesima Hrvatske vjerovnici tada će potražiti neki “Agrokor to nije. To bi mogla biti hr
Prvi lipnja krajnji je rok do kojeg Agrokor mora platiti kamatu na svoju obveznicu s dospijećem 2019. godine. Ako to ne učini, prema ponudbenom prospektu obveznice, odjednom mu dospijeva na naplatu cijela glavnica od 300 milijuna eura. Sljedećih mjeseci to će se ponoviti i s obveznicama s dospijećem 2020. pa će Agrokor ili njegovi jamci, dio ovisnih poduzeća koncerna, odjednom morati platiti još 325 milijuna eura i 300 milijuna američkih dolara. No, Agrokoru su sve obveze, pa tako i one po izdanim obveznicama, dospjele već i po hrvatskom zakonu kad je koncern početkom travnja stavljen pod izvanrednu upravu. Dakle, kako god gledali, investitori u Agrokorove obveznice našli su se u situaciji da moraju svoje ogromno potraživanje, ukupno od gotovo milijardu eura, naplatiti ili nagodbom s dužnikom Agrokorom i njegovim jamcima, ili prisilno, ovrhom po sudskoj presudi. Osobito je pritom teško i osjetljivo pitanje nije li se i Republika Hrvatska, kad je derogirala svoje postojeće stečajne zakone, dovela u situaciju da Agrokorovi vjerovnici i od nje mogu na sudu tražiti da plati Agrokorove dugove, što se dalo naslutiti iz nekih javnih istupa izvanrednog povjerenika. Dodatno sve komplicira činjenica da su Agrokorove obveznice emitirane po zakonu američke savezne države New York i da se po njihovim prospektima eventualni sporovi trebaju voditi pred sudovima u Boroughu na Manhattanu u New Yorku. O svemu tome razgovarali smo s američkim odvjetnikom hrvatskog podrijetla Radovanom Pavelićem koji od 2000. godine veći dio vremena provodi u Zagrebu, a manji u New Yorku i na Floridi. Radovan Pavelić jedan je od rijetkih Hrvata, a možda i jedini koji danas živi u Hrvatskoj, koji je kao newyorški odvjetnik na sudovima u Boroughu, između ostaloga, zastupao i vlasnike obveznica čiji izdavatelji, velika međunarodna poduzeća, banke ili države, nisu htjele ili mogle iskupiti svoje obveznice u ugovorenom trenutku. Njegov je newyorški odvjetnički ured zastupao i investicijsko društvo LNC u poznatoj parnici s Republikom Nikaragvom, a pružao je savjete i mađarskom MOL-u u prvoj privatizaciji Ininih dionica. Sam Radovan Pavelić u Hrvatskoj je pomagao upravi i vlasnicima rovinjske Mirne da restrukturiraju više od 400 milijuna kuna dugova i tako spase tu tvrtku od likvidacije. Radovan Pavelić rodio se u Zagrebu u obitelji poznatog hrvatskog političara u doba stare Jugoslavije Ante Pavelića (zubara) koji je sagradio donjogradsku palaču na uglu Dalmatinske i Frankopanske ulice. Još kao dječak emigrirao je s roditeljima najprije u Njemačku, a zatim u SAD, gdje je stekao diplomu političkih znanosti na koledžu Williams te diplomu pravnika na Harvard Law Schoolu. Kao pripravnik počeo je raditi u Washingtonu u odvjetničkom uredu u kojemu je partner bio i američki predsjednik Richard Nixon, a najveći dio karijere ostvario je u New York Cityju i Old Greenwichu, Connecticut. Područja prava za koja se Radovan Pavelić specijalizirao nije lako ni nabrojiti, a glavna su regulativa energetike, projektno financiranje, bankarstvo i osiguranje, rizična ulaganja, upravljanje privatnim kapitalom, emisije i trgovina vrijednosnim papirima, rješavanje sporova te istrage i obrana kaznenih djela “bijelih ovratnika“.
Bez favoriziranja
Prvo što smo pitali Radovana Pavelića bilo je zašto Agrokorove obveznice regulira zakon američke savezne države New York, a ne hrvatski zakoni ili zakoni Europske unije, gdje su emitirane i prodavane isključivo takozvanim kvalificiranim investitorima (što znači da nisu u širokoj ponudi “običnim“građanima)? – Puno je razloga za to, a glavni je da sudovi u New Yorku, koji sude po anglosaksonskoj pravnoj tradiciji, imaju najmanje stotinu godina prakse u rješavanju sporova oko obveznica između njihovih ulagača i država, velikih banaka i velikih tvrtki sa sjedištem po čitavom svijetu. Kvalificirani ili sofisticirani investitori, među kojima su najčešće umirovljenički fondovi, hedge fondovi (ročni poslovi s vrijednosnim papirima, op. p.) i investicijske banke, kad investi- raju u stranu državu ili tvrtku, žele da se eventualni sporovi rješavaju pred sudovima koji imaju veliko iskustvo i brojne presedane sa snagom zakona, i koji su pokazali da će se ponašati jednako fer prema svim sudionicima u sporu, da nikoga neće favorizirati i nikome pogodovati. A upravo su se sudovi u New Yorku pokazali takvima – kaže Radovan Pavelić. No, s obzirom na opsežnost i razrađenost ponudbenih prospekata (ili memoranduma) po kojima su Agrokorove obveznice prodane kvalificiranim ulagačima, s obzirom na ugled banaka koje su te obveznice nudile na sekundarnom tržištu (BNP Paribas, J.P. Morgan, UniCredit, Erste, Intesa Sanpaolo, RBA, Societe Generale...), treba li očekivati da će vlasnici Agrokorovih obveznica ovrhu nad Agrokorom u New Yorku dobiti lako i brzo? – To ne traje dugo kao u Hrvatskoj, ali ipak traje. Sporovi u kojima je moja newyorška odvjetnička kuća zastupala bondholdere, koji su obveznice država ili velikih korporacija poput Agrokora kupili na međunarodnim tržištima uz veliki diskont, bili su uvijek vrlo intenzivni i vrlo dugi. Naime, svatko tko duguje po tim obveznicama, bori se “do posljednjeg daha“da ih ne mora platiti i iznosi sve moguće argumente, od osporavanja
nadležnosti suda u New Yorku, preko pozivanja na imunitet, do tvrdnji da tražiti naplatu nije pravedno. Do pravomoćne presude mogu proći i tri-četiri godine. No, dobiti presudu da netko duguje i da mora platiti je jedno, a naplatiti se – nešto sasvim drugo – objašnjava Pavelić. Praktično gledajući, što će sada učiniti vlasnici Agrokorovih obveznica za koje Agrokor ni njegovi supsidijarni jamci (u Hrvatskoj su to Agrokor trgovina, Jamnica, Konzum, Ledo, PIK Vinkovci i Zvijezda, a u Bosni i Hercegovini Ledo Čitluk i Sarajevski kiseljak) ne plaćaju ni glavnicu ni kamatu? Hoće li odmah podići tužbe pred sudom u Boroughu? – Vjerovnici će se najvjerojatnije najprije obratiti instituciji za koju su se svi bondholderi dogovorili da bude njihov “trustee”, netko tko za njih odrađuje administrativne i tehničke poslove oko naplate, komunikacije i sličnog. (Prema prospektima Agrokorovih obveznica 2019. i 2020. trustee i agent za plaćanja i transfere je The Bank of New York Mellon iz Londona, s podružnicama u Luxembourgu i Irskoj op. p.). Investicijski fondovi će izravno ili preko Mellona obavijestiti dužnika Agrokor da nije platio kamatu, da je nastupila ogluha i dospjela cijela glavnica – ističe Pavelić. Jasno je da će svi bondholderi, ako već nisu, angažirati odvjetnike u New Yorku, u Europskoj uniji i u Hrvatskoj, da analiziraju svoju pravnu poziciju prema dokumentima, zakonima, hrvatskim i svim drugim koji se mogu primijeniti, uključujući međunarodne sporazume, bilateralne i šire. Odvjetnici će savjetovati investitorima da li da se uključe u vijeće vjerovnika ili da pokrenu parnicu za naplatu obveznica, procjenjuje newyorški odvjetnik.
Poučak Ljubljanske banke
U situacijama poput ove u kojoj se našao Agrokor redovito se pojave i takozvani “lešinarski“investicijski fondovi koji na burzama kupuju obveznice vrlo jeftino, a onda od izdavatelja “utjeruju“puni nominalni iznos obveznice. Njihovu aktivnost lako je prepoznati: Agrokorovim obveznicama s dospijećem 2019. i 2020. na europskim se burzama i dalje trguje unatoč uvođenju izvanredne uprave i hrvatskom zakonu po kojemu su te obveznice već dospjele. Kupuju se i prodaju po cijeni od otprilike 35 centi za dolar, što znači da će onaj tko ih kupi, ako ih uspije naplatiti u cijelosti, imati astronomski prinos veći od 80 posto. No, kakvi su izgledi “lešinarskih“fondova da obveznice naplate u cijelosti? – Jedan od glavnih razloga zašto se obveznice na međunarodnim tržištima izdaju po zakonu savezne američke države New York upravo je taj što postoji duga tradicija prema newyorškom pravu u kojoj sud primjenjuje ono što se dužnik dogovorio s originalnim vjerovnikom – kaže Radovan Pavelić i dodaje: – Ako duguješ sto, a netko taj dug kupi po 25, newyorški će sud u većini slučajeva, ako nema nekog opravdanog razloga za suprotno, reći da dužnik duguje sto. I u tome je poanta oslanjanja na newyorški zakon. Jasno, velik je broj pravnih momenata i činjenica koje će sud uzeti u obzir, ali manje-više u New Yorku prigovor da je netko “lešinarski“investitor i da je dug kupio jeftino – ne prolazi. Premda ima i takvih presuda jer newyorški sudovi vrlo temeljito analiziraju sve činjenice i svu dokumentaciju, sve što su se ljudi slobodno dogovorili. No, kakve su mogućnosti da se presuda newyorškog suda provede u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini? Već u ponudbenim memorandumima ili prospektima Agrokorovih obveznica jasno piše da su “pravni savjetnici rekli Agrokoru da postoje dvojbe oko provedbe presuda američkih sudova u Hrvatskoj“. Također, “Hrvatska nije potpisnik bilo kojeg bilateralnog ili multilateralnog sporazuma po kojem bi priznavala ili provodila presude američkih sudova, niti postoje slučajevi koji bi uspostavili ‘faktični reciprocitet’“. – To je vrlo kompleksno pitanje. Dobiti presudu za dug je jedno, ali naplatiti takvu presudu u svijetu je druga stvar, kompleksna, vrlo teško provediva i jako skupa. Države ili velike korporacije kao dužnici branit će se na svim forumima. Moja newyorška odvjetnička firma dobila je presudu protiv Nikaragve, no naplata po cijelom svijetu trajala je godinama. Na svakom sudu će se voditi borba između onoga tko treba platiti i onoga tko želi naplatiti – smatra Radovan Pavelić. Budući da nije odvjetnik u Hrvatskoj, Pavelić ne želi procjenjivati hoće li hrvatski sud provesti presudu newyorškoga. No, prema međunarodnim konvencijama i sudskoj praksi u posljednjih 20 godina, prema parnicama u kojima je osobno sudjelovao, Radovan Pavelić smatra da će hrvatski sudovi uzeti u obzir presude stranih sudova, ne samo američkih nego i svih drugih. – Ali, to će biti borba... – uvjerava. Politički i ekonomski pritom je najosjetljivije pitanje mogu li Agrokorovi vjerovnici svoj dug, kad već ne mogu od Agrokora, naplatiti od hrvatske države, kako upozoravaju neki analitičari poput Goranka Fižulića. Naime, vidjeli smo, primjerice, kako je slovenska država morala isplatiti hrvatske štediše Ljubljanske banke nakon što im je ustavnim zakonom onemogućila da tuže banku. Možda analogija nije najbolja jer u slučaju Ljubljanske banke vjerovnici su bili građani kojima su pregažena temeljna ljudska prava, a Agrokorovi vjerovnici su “kvalificirani investitori“dobro upoznati sa svim rizicima, pa tako i s rizikom od promjene zakona. No, i oni su Agrokoru posudili novac svojih članova, većinom budućih umirovljenika, na primjer kanadskih... – Analogija s Ljubljanskom bankom vrlo je dobra – tumači Pavelić, koji smatra da će svi sudovi svijeta, bilo američki, bio europski, „prihvatiti da Hrvatska ima pravo zaštititi svoje gospodarstvo od sistemskog kolapsa“. – Ali, pritom će se postaviti pitanje je li to napravljeno na način koji je prema svim dužnicima jednako pravedan, ili nekome pogoduje, a nekog drugog diskriminira – kaže Pavelić. Hrvatska je, međutim, zamrznula sva plaćanja Agrokora financijskim vjerovnicima, i bondholderima i kreditorima, ali Agrokor svejedno plaća nekim dobavljačima i dugove nastale prije uvođenja izvanredne uprave. Ni bankama i faktoring kućama nije zabranjeno da dobavljačima i vjerovnicima regresno naplaćuju mjenice koje im je izdao Agrokor. Moglo bi se reći da su zaštićene banke i faktori, ali da hrvatsko gospodarstvo zapravo nije zaštićeno. Bi li Radovan Pavelić kao newyorški odvjetnik u takvim okolnostima savjetovao Agrokorovim bondholderima da tuže Hrvatsku i od nje pokušaju naplatiti Agrokorov dug? – Investicijski fondovi i drugi ulagači u Agrokorove obveznice raspolažu golemim kapitalom i njima neće biti teško protiv Agrokora angažirati najbolje odvjetnike na svijetu. Prema stečajnom i predstečajnom zakonu pravila naplate duga bila su jasna, a kod izvanredne je uprave to fleksibilnije, i to sigurno za Hrvatsku predstavlja rizik. Kratkoročno je to bilo razumljivo, trebalo je pred lokalne izbore isplatiti plaće, no dugoročno će biti najveći problem kad se interesi poduzeća Agrokor pokažu suprotni interesima Hrvatske. U tom slučaju Agrokorovi vjerovnici potražit će neki “duboki džep“, a Agrokor to nije, to bi mogla biti hrvatska država – zaključuje Pavelić.
Obveznice se na međunarodnim tržištima izdaju po zakonu savezne američke države New York zato što ako duguješ sto, a netko taj dug kupi po 25, newyorški će sud u većini slučajeva reći da dužnik duguje sto Vlasnici obveznica ovrhu nad Agrokorom u New Yorku neće dobiti lako i brzo. Do pravomoćne presude mogu proći i tri-četiri godine. No, dobiti presudu da se dug mora platiti je jedno, a naplatiti ga nešto posve drugo Investicijski fondovi i drugi ulagači u Agrokorove obveznice raspolažu golemim kapitalom i njima neće biti teško angažirati najbolje odvjetnike