Mogli bismo se Slovencima ‘osvetiti’ za Thompsona da nas ne vode kukavice
i – čistoću! I doista, stotinjak metara od moje kuće posloženo je šest kontejnera za različite vrste otpada kakve u Zagrebu još nisam vidio. U ovom slučaju pak najviše me zanima osjećaj sigurnosti koji su turisti istaknuli (i koji je vjerojatno pojačan poslovičnom gostoljubivosti ljudi u selu) pa se pitam – neće li po Europi zabačena sela još daleko od ciljeva terorista ostati jedine oaze mira i bezbrižnosti. Jer, sjedeći za laptopom u Zagrebu manchestersku stravu doživio sam kao da se dogodila tu sasvim blizu, kao da sam čuo zvuk eksplozije i vidio mrtve i ljude u bijegu. šećući gradom šeću i po uspomenama. I po studentskima. Jedan upita drugoga bi li sadašnji svoj prilično lagodan život zamijenio za mladenački iz studentskih domova. Sugovornik pojačanim glasom reče: “Ni za živu glavu! Ajme, kruli mi u želucu, novca niotkud, cipele se raspadaju, ne mogu kupiti nove, ona mi stvar stoji čvrsta kao kamen, a nijedna sa mnom neće u krevet. Ne spominji mi studentske godine!” Te sam se priče sjetio čitajući novinski tekst o jednoj anketi među engleskim studentima rezultati koje su navodno šokirali istraživače. Jer trećina bi studenata rado svoje obrazovanje financirala seksom, a polovica od njih bila bi spremna i na nastranosti sa sponzorima. Zacijelo bi na seksualne sponzore bio spreman i lik iz naše pričice koji možda i pretjeruje sjećajući se samo oskudice. Jer, i zbog oskudice je studentski život bio lijep i zanimljiv, pa i ljubav koje je bilo obilje po studentskim domovima i koju je, bez sponzora, eros neimaštine, eros skučenih studentskih kreveta, činio posebno uzbudljivom. Sjećate li se?