Rok trajanja flaširane vode je beskonačan
Proizvođači flaširane vode kažu kako na PET ambalažu stavljaju kraće datume jer prirodne mineralne vode kroz nju gube ugljikov dioksid Sa sve vrućim danima sve je veća potražnja za flaširanom vodom. No iako je na mineralnoj ili običnoj vodi koju smo kupili naznačen rok “najbolje upotrijebiti do...”, otprilike godinu ili dvije od punjenja, flaširana voda zapravo traje beskonačno, kažu u njemačkom institutu SGS Fresnius, koji se bavi laboratorijskim analizama. Da je to točno slažu se i naši stručnjaci.
Ambalaža vodu (ne)čuva
– Ako voda ne dobiva ništa negativno i hermetički je zatvorena, odnosno nema otpuštanja bilo kakvih tvari iz ambalaže, doista ima neograničen rok trajanja – tvrdi i prof. dr. sc. Marin Matošić, pročelnik Laboratorija za tehnologiju vode PBF-a. Voda ne sadrži šećere i proteine tako da se mikrobi njima ne hrane i ne kvare vodu. No ako već možemo birati između plastične i staklene, staklena je ambalaža, čini se, preporučljiviji izbor, s obzirom na to da se o plastičnoj PET ambalaži i dalje diskutira koliko se ona i na koji rok otapa u vodi. U jednoj velikoj regionalnoj industriji flaširane vode kažu nam kako su najcjenjenije prirodne mineralne vode koje potječu iz dubine podzemlja i samim time zaštićene su od onečišćenja. – Do prije 20-ak godina staklo je dominiralo kao ambalaža, naročito prirodnih mineralnih voda. No zbog sve veće potražnje i rasta troškova, bili smo prisiljeni na korištenje polimernih materijala te se danas od tih materijala najčešće upotrebljava polietilen tereftalat ili PET. Razvojem PET tehnologije poboljšana je proizvodnja kvalitetnijeg finalnog pakiranja, vezano uz propusnost ugljikova dioksida i njegove termičke stabilnosti. No upravo taj gubitak ugljikova dioksida kod prirodnih mineralnih voda u PET pakiranjima utječe na smanjenje roka trajanja, za razliku od staklene ambalaže – odgovaraju.
Potrošnja vode raste
Jedan od važnijih detalja ambalaže svakako je i čep, s kojega, kad se boca otvori, u otvorenu bocu mogu nahrupiti mikroorganizmi koji se brzo razmnažaju. Kada je voda izložena zraku apsorbira CO2, a oko 0,1% vode tada se pretvara u ugljičnu kiselinu, karbonat i bikarbonat koji smanjuju pH vode. To može rezultirati malo kiselijom vodom koja ima malo drukčiji okus ako je ostavimo u čaši preko noći, a na dulji rok, zbog bakterija koje je mogu napasti, neće biti sigurna za piće. Prema zadnjim podacima GIUPP-a, u 2015. ukupna proizvodnja prirodnih mineralnih i prirodnih izvorskih voda u Hrvatskoj iznosila je 374 milijuna litara, 7,6 posto više nego godinu prije. Izdano je 29 koncesija, a crpljeno je malo više od 455 tisuća kubnih metara vode od čega je u proračun otišlo 12,9 milijuna kuna.